Autorski projekt redatelja Boruta Šeparovića „SOLARIS DVA” stiže 20. travnja u HNK Ivana pl. Zajca. Predstava, nastala u koprodukciji INK Pula i kolektiva Montažstroj, počinje u 19.30 sati i već je privukla pozornost inovativnim spojem žive izvedbe, arhivskog filma i generativne umjetne inteligencije.
Polazište su roman „Solaris” Stanisława Lema i istoimeni film Andreja Tarkovskog iz 1972., no nova inscenacija radnju premješta u vrijeme beskonačnog oblaka podataka. Pozornica se pretvara u laboratorij percepcije u kojem publika istodobno promatra tri verzije istog prizora: kazališnu, filmsku i računalno generiranu.
U središtu priče je psiholog Kris Kelvin (glumi ga Matija Čigir), suočen s "gostima" nastalima iz vlastitih sjećanja. Najizrazitija je Hari (Rea Bušić), dvojnica njegove pokojne partnerice čije lice povremeno preuzima deepfake tehnologija, pa se na sceni ukrštaju tri Hari – filmska, kazališna i AI inačica. Kelvinovi suputnici su Snaut (Nikola Nedić) i Sartorius (Sven Medvešek), dok se doktor Gibarian (Frano Mašković) i pilot Henri Berton (Vedran Živolić) pojavljuju isključivo putem videosnimki.
Posebnu dimenziju donosi robotski pas Unitree Go2 AIR, koji kao neljudski „posjetitelj” uvodi doslovnu tehnologiju u Lemovu logiku drugosti.
Dramaturgiju potpisuje Filip Rutić, a vizualni i tehnološki identitet osmišljava Konrad Mulvaj, koji uživo sinkronizira projekcije, AI transformacije slike i kretanje robotskog psa. Scenograf je Filip Triplat, kostimografkinja Desanka Janković, svjetlo oblikuje Anton Modrušan, a scenskim pokretom bavi se Roberta Milevoj. Zvučna slika kombinira glazbu Johanna Sebastiana Bacha i Eduarda Artemjeva korištenu u Tarkovskovom filmu s novim, AI obrađenim intervencijama Montažstroja.
„SOLARIS DVA” postavlja pitanje gdje završava čovjek, a počinje stroj – i može li ljubav sastavljena od sjećanja i algoritama biti išta manje stvarna. Publika će odgovore tražiti u intermedijalnom vrtlogu koji jednako lako prikazuje i krivotvori ono što izgleda kao dokaz.