U proljeće 1941., dok je Danska bila pod njemačkom okupacijom, Sjedinjene Američke Države dogovorile su se s danskom upravom na Grenlandu da preuzmu obranu najvećeg svjetskog otoka. Sporazum, objavljen 12. travnja te godine, omogućio je Washingtonu uspostavu zračnih i pomorskih uporišta te je po hitnom postupku poslan američki obalni stražar kako bi osigurao ključne točke na jugu otoka.
Ključni cilj bio je spriječiti Wehrmacht da uspostavi vlastite zračne luke. Prema tadašnjim procjenama, njemački bombarderi i transportni zrakoplovi već su čekali u Norveškoj kako bi preuzeli grenlandske položaje. Američki planovi predviđali su mrežu međusletnih pista — Newfoundland, Grenland, Island — preko kojih bi lovci s dosegom od tisuću milja mogli „preskakati” Atlantik put Britanije. Istodobno su američki ratni brodovi, prevozeći opremu za nove baze, dobili zadatak nenametljivog nadzora sjeveroatlantskih brodskih pravaca.
Sporazum je podvukao da danski suverenitet i lokalni zakoni ostaju netaknuti, dok je članak 4. zajamčio da će izgrađene piste i luke načelno stajati na raspolaganju svim državama zapadne hemisfere. U političkom smislu Washington je ovime proširio Monroeovu doktrinu na Arktik, što je Berlinu poslalo jasnu poruku.
Nedugo nakon objave ugovora, američko je državno tajništvo odbacilo navode da Washington namjerava kupiti ili dugoročno unajmiti Grenland. Dužnosnici su potvrdili tek razgovore o budućem statusu otoka, bez spominjanja prodaje.
Kasniji razvoj događaja potvrdio je stratešku važnost arktičkog teritorija: aerodrom Thule (Pituffik), podignut tijekom Hladnog rata, i danas je najsjevernija vojna zračna baza SAD-a.