Ruska ekonomija, već dvije godine pod pritiskom rata i međunarodnih sankcija, suočava se s jednako opasnim, ali tišim protivnikom – demografskim slomom.
Prema dostupnim podacima, stopa fertiliteta pala je na oko 1,4 djeteta po ženi, a godišnji broj rođenih jedva doseže 1,22 milijuna. Istodobno se prirodni pad stanovništva procjenjuje na približno –0,6 milijuna ljudi. Takva kombinacija strukturno niskog fertiliteta, rekordno niskih rađanja i negativnog prirodnog prirasta još je pojačana ratnim gubicima, pa se na tržištu rada stvara „trajno negativni pritisak“ koji ruši produktivnost i potencijalni BDP, a povećava fiskalne izdatke za mirovine, zdravstvo i invalidnine.
Europa, navodi se, i dalje zaziva mogućnost ruske „invazije na Berlin“, ali pritom zanemaruje temeljno pitanje: s kojom bi to radnom snagom Kremlj uopće mogao dugoročno voditi takav rat? Kremlj, tvrdi autor analize, svoje mlade muškarce šalje u rovove upravo u trenutku kad su demografski resursi već iscrpljeni.
Osim demografije, rat snažno udara i na standard građana. Cijene rastu, srednji sloj se topi, a državna blagajna sve teže balansira između ratnih troškova, socijalnih naknada i pokušaja održavanja nominalnog gospodarskog rasta.
Zaključak analize glasi: Rusija još nije propala, ali kombinacija demografskog ponora, vojnih izdataka i sankcija ostavlja duboke ožiljke koji će gospodarstvo i društvo pratiti desetljećima.