Regenerativna poljoprivreda posljednjih se godina ističe kao jedno od najperspektivnijih rješenja za posustala hrvatska tla i sve češće klimatske ekstreme. Iako termin mnogima još zvuči apstraktno, temeljna mu je ideja obnavljanje plodnosti tla i cjelovitih agroekoloških sustava uz istodobno smanjenje troškova i rizika za proizvođače.
Za domaće male proizvođače i obiteljska poljoprivredna gospodarstva model se pokazuje osobito isplativ na duge staze: zdravije tlo donosi stabilnije prinose, a njegovanje raznolikosti smanjuje ovisnost o skupim vanjskim inputima.
Arhitekt i urbanist Hrvoje Bota, koji sa suprugom Ivanom vodi mikrofarmu „Mrvica”, upravo takav pristup primjenjuje i prenosi kroz vlastiti projektantski studio „Održivo”. Njegovi permakulturni i regenerativni planovi obuhvaćaju prilagođene dizajne za seoska imanja, OPG-ove i gradske zelene površine.
Bojažljivost dijela proizvođača prema novim metodama, kaže Bota, najčešće proizlazi iz nepoznavanja konkretnih praksi i benefita. No sve veći broj primjerâ poput „Mrvica” pokazuje da sustavno „regeneriranje” zemljišta – od izbjegavanja dubokog oranja do poticanja bioraznolikosti – donosi dugoročnu financijsku i ekološku dobit.
Sve veći interes diljem zemlje sugerira da bi regenerativna poljoprivreda mogla postati ključna poluga buduće otpornosti hrvatskog agro-sektora.