Rijeka, ožujak 1980. – Gospodarski izvještaji iz toga vremena pokazuju da su radnici riječkih poduzeća sredinom prijelomne 1980. uživali u zamjetnom rastu osobnih dohodaka. No, paralelni skok troškova – ponajprije sirovina i energije – pretvorio je dio poduzeća u gubitaše, pa je uveden paket mjera štednje i ograničavanja plaća.
Ključna poruka tadašnjih ekonomskih analiza glasila je: „više raditi i štedjeti”. Plaće su se trebale povećavati sporije od proizvodnje kako bi se stabilizirali poslovni rezultati i ublažio pritisak inflacije. U praksi je to značilo:
• aneksi samoupravnih sporazuma o raspodjeli dohotka, kojima se izravno kočio rast plaća; • stroža kontrola svih rashoda, uz naglasak na energente i sirovine; • zahtjev za podizanjem produktivnosti kako bi se nadoknadili gubici koje je gutalo poskupljenje ulaznih troškova.
Unatoč tim mjerama, cijene su nastavile rasti, što je dodatno otežavalo poslovanje industrije i svakodnevicu radnika. Povijesni dokumenti iz 1980. tako svjedoče o prvim ozbiljnijim koracima prema kasnijim, još restriktivnijim programima stabilizacije jugoslavenskoga gospodarstva.