Rijeka – U središtu grada, na Korzu, prolaznici gotovo jednoglasno potvrđuju da je život u posljednje dvije godine znatno skuplji. Iako brzina rasta varira, osjećaj financijskog stiska postao je svakodnevica.
Neven smatra da su promjene krenule odmah nakon uvođenja eura, no da se „sad nešto posebno u zadnje vrijeme” ne primjećuje. Suprotno tome, Nedim upozorava da „cijene rastu nevjerojatnom brzinom… nema uopće nekog trenda prema dolje”, a upravo ta nepredvidivost dodatno brine građane.
Najčešća primjedba nije na iznenadne skokove, nego na stalnu, gotovo neprimjetnu eroziju kupovne moći. Vjera to sažima tvrdnjom: „Nije skok, koliko je to trajno.” Melita pak ocjenjuje da je „definitivno svi proizvodi, jer je toliko nenormalno otišlo”, ističući da se poskupljenje proteže od osnovnih namirnica do komunalnih usluga.
Posljedice se posebno vide u načinu potrošnje. Vjera priznaje da kupuje samo ono nužno: „Što je nužno se uzme, a što nije, ostavi.” Mira već nastoji smanjiti troškove kako bi izbjegla veća odricanja kasnije, dok umirovljenica Melita otvoreno kaže: „Davno sam se morala odreći… po ovim mirovinama mi smo teški prosjaci.”
I dok globalni sukobi i poremećaji na tržištu energenata neumoljivo guraju cijene prema gore, Riječani na Korzu svode računicu na ono najosnovnije: preživjeti mjesec bez dodatnog zaduživanja. Za mnoge je to postalo novo normalno – i ne vide naznake da će se uskoro promijeniti.