U proljeće 1980. godine riječke su se ulice punile listama čekanja umjesto novim vozilima. Prema tadašnjim podacima, više od 2 000 stanovnika Rijeke bilo je upisano za kupnju automobila, a većinu su privlačili Renault 4, Zastava 750 i Zastava 101.
Čekalo se strpljivo – najčešće između četiri i šest mjeseci, ali pojedini su kupci na svoje ključeve morali čekati i znatno dulje, ovisno o modelu i ritmu isporuke. Posebno tražena Diana 6 gotovo je nestala s cjenika: uplate se više nisu primale jer je proizvođač najavio kraj proizvodnje tog modela.
Gužve u auto-salonima i duga lista želja pokazivale su koliko je privatni automobil tada bio statusni simbol i potreba, ali i koliko su nabava i logistika znali zapeti u tadašnjim uvjetima planirane ekonomije.