Na 28. Susretu ribara Hrvatske obrtničke komore (HOK) u Novalji ponovno je odjeknula stara, ali ne i riješena lista problema koja more pretvara u birokratsku oluju.
Najglasnije je bilo upozorenje da se zahtjevi za potpore i sredstva iz europskih fondova mjesecima zadržavaju u ladicama. „Zahtjeve koje smo predali u prosincu prošle godine još su u obradi, većina rješenja o odobravanju nisu došla, a kad dođu, moramo podnijeti još i zahtjev za isplatu”, istaknuo je Stjepan Nedoklan, predsjednik Ceha za ribarstvo i akvakulturu HOK-a, dodajući da se s takvim ritmom poslovanje ne može planirati.
Ribari već godinama traže i rasterećenje od sve veće administracije, osobito od obveznog elektroničkog dostavljanja podataka. Stariji vlasnici brodova, kaže Nedoklan, često ovise o suprugama i djeci kako bi savladali digitalne obrasce: „Više smo u papirima i unosu podataka nego na moru.” Kao rješenje predlaže ukidanje dvostrukih prijava i uvođenje jedinstvenog portala koji bi povezao sve evidencije.
Istodobno, floti nedostaje i elementarni logistički oslonac – iskrcajna mjesta. Iako postoje europski novci za uređenje, proces dobivanja dozvola i prilagodbe obalnih punktova rastegnut je, a ribari naglašavaju da je pristup cestovnoj mreži, slobodan prilaz moru i osnovna vaga minimum bez kojeg nema urednog poslovanja.
Čeka se i da 64 milijuna eura, koliko je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva predvidjelo za sektor u sljedeće tri godine, konačno počne stizati na terene. No čak i kad novac dođe, ribare brinu troškovi održavanja sve starije flote, poskupljenje goriva i opreme te klimatske promjene koje zagrijavaju i zaslanjuju Jadran, mijenjajući riblji fond.
Mladi se, upozorava Nedoklan, sve rjeđe odlučuju za „kruh s deset kora”, dok je prosjek godina postojećih ribara u stalnom porastu. Ograničen broj povlastica dodatno otežava ulazak novih, pa su mnogi primorani zapošljavati strane radnike kako bi uopće isplovili.
„Doista treba voljeti ovaj posao – on je način života. Ali bez brže administracije, modernije infrastrukture i svježeg kadra, teško ćemo ostati održivi”, zaključuje prvi čovjek Ceha, svjestan da je jedino izvjesno da će i budućnost ribarenja ostati – izazovna.