Multidisciplinarni umjetnik Željko Vukičević Zhel vratio se nakratko iz Londona u Pulu kako bi u Sveučilišnoj knjižnici otvorio novi program „Istarski multiverzum: kultura bez cenzure”. Pred punom dvoranom razgovarao je s voditeljem Ivanom Kraljevićem o odrastanju u Puli, kreativnim počecima i razlozima zbog kojih je prije četvrt stoljeća napustio Hrvatsku.
Zhel je podsjetio da je krajem devedesetih završio snimanje drugog albuma „Ponte Rosso”, hvaljenog među kritičarima. Nakon što je za Hrvatsku radioteleviziju u riječkom studiju snimio dva priloga, doživio je iznenadnu blokadu: urednica mu je, kaže, jasno dala do znanja da se emisija neće emitirati. „Ta je cenzura označila trenutak kada sam shvatio da moram otići”, istaknuo je glazbenik koji je ubrzo preselio u London.
U britanskoj prijestolnici snimio je još tri albuma, studirao filmsku teoriju na Anglia Ruskin Universityju u Cambridgeu i surađivao s brojnim umjetnicima – od Nuše Hauser i Franke Strmotić Ivančić do Igora Zirojevića i Igora Dražića. Posebno se prisjetio legendarnog pulskog stomatologa Vojina Pašića, kojega opisuje kao „renesansnog, osebujnog lika prepunog interesa”.
Uz priču o vlastitoj karijeri Zhel je prokomentirao suvremenu glazbenu industriju. Digitalne platforme, umjetna inteligencija i gif-ovi, kaže, mijenjaju način komunikacije s publikom, a sve je „brže i glasnije”. Citirao je i Micka Jaggera: nekad je, tvrdi frontmen Rolling Stonesa, „bilo lakše kad su postojali samo kino i glazba”.
Dotaknuo se i pitanja zabrana: iako mu repertoar Marka Perkovića Thompsona nije blizak, smatra da zabrane koncerata pjevaču samo podižu popularnost. U publici je ta izjava izazvala živu raspravu, što je i bila namjera serijala koji želi rasvijetliti „kulturu bez cenzure”.
Program Sveučilišne knjižnice nastavlja se idućih mjeseci novim gostima iz istarskog kulturnog multiverzuma, a Zhel se nakon emotivnog pulskog povratka vraća londonskom ateljeu gdje priprema novi materijal – ovaj put, kako kaže, potpuno slobodan od svake cenzure.