Grickanje noktiju, vječno odgađanje obaveza ili uporno izbjegavanje neugodnih situacija često se tumače kao znakovi slabosti i nediscipline. No klinički psiholog dr. Charlie Heriot-Maitland u svojoj novoj knjizi „Controlled Explosions in Mental Health” tvrdi da je posrijedi nešto sasvim drugo – prirodni mehanizam preživljavanja.
Autor se oslanja na višegodišnji rad s pacijentima i klinička istraživanja te zaključuje da je ljudski mozak konstruiran da „igra na sigurno”. Sigurnost i predvidljivost, ističe, imaju prednost pred uzbuđenjem i potragom za srećom, čak i kada to znači usvajanje navika koje dugoročno mogu štetiti zdravlju ili karijeri.
„Naš mozak je stroj za preživljavanje. On nije programiran da optimizira našu sreću i dobrobit, nego da nas održi na životu”, objašnjava Heriot-Maitland. Prema njegovu tumačenju, ponašanja poput grickanja noktiju ili odugovlačenja potiču osjećaj trenutne kontrole i smanjuju tjeskobu, pa ih mozak nagrađuje kao „sigurne opcije”.
Psiholog stoga poziva na blaži pristup samokritici: umjesto da se na silu odreknemo ovih navika, trebalo bi razumjeti koje potrebe one prikrivaju te ih postupno zamijeniti zdravijim strategijama smirivanja i osjećaja sigurnosti.
Knjiga ističe i optimističnu notu: svjesnost o podlozi „loših” navika prvi je korak prema njihovu mijenjanju. Ako shvatimo da mozak ne radi protiv nas nego za naše preživljavanje, lakše ćemo pronaći konstruktivne načine da ga uvjerimo kako su promjene – i bez nail-biting rituala – jednako sigurne.