Metkovski umirovljenik Stipe Gujinović posljednjih je pola stoljeća pretvorio u potragu za sitnim metalnim suvenirima koji pričaju velike priče. U svojim albumima danas čuva više od 47 000 različitih značaka, a s duplikatima kolekcija prelazi 52 000 komada.
„Nisam ni ja očekivao da ću dogurati do ovoga broja, ali malo-pomalo i tu sam. Naravno, to nije kraj, nastavljam i dalje jer ovo mi je zadovoljstvo i hobi”, kaže Gujinović dok razvrstava novitete u precizno vođene evidencije.
Najbrojnije su nogometne značke – gotovo 9000 – pri čemu prva ljubav ostaje Hajduk. Posebno se ponosi dvjema kutijama od po 15 značaka izrađenih za 65. rođendan splitskog kluba, koje je uspio nabaviti u Srbiji.
Sport nije jedina tema. Na policama se mogu pronaći oznake Olimpijskih i Mediteranskih igara, lovačkih saveza, Crvenoga križa, vjerskih udruga te nekadašnjih poduzeća. Među najrjeđima izdvaja dvije lovačke značke NK Narona nastale neposredno nakon osnivanja kluba 1919. godine.
Prve je primjerke skupio još kao dječak, potom je uslijedila stanka, a kolekciji se ozbiljno vratio krajem devedesetih. Danas se opskrbljuje na sajmovima u Mostaru, Splitu, Dubrovniku i Benkovcu, dok dio pronalazi putem interneta ili zahvaljujući prijateljima. Slavonci, kaže, osobito Osječani, prednjače u sakupljanju pa s njima održava stalne kontakte.
I nakon desetaka tisuća kataloških brojeva, zadovoljstvo je, tvrdi, nepromijenjeno: „Pravo je zadovoljstvo kada pronađete značku koju nemate.” Premda tvrdi da gotovo bez greške pamti posjeduje li neki primjerak, za svaki slučaj oslanja se na svoj pomno ažurirani popis.
Šteta mu je što se danas značke proizvode znatno rjeđe nego nekad. Upravo su te male pločice, ističe, „lijepa praksa zahvaljujući kojoj se i danas čuvaju uspomene na neke prošle događaje, ljude ili firme kojih više nema”.
