Predložene promjene izazivaju zabrinutost
Bivša potpredsjednica Europske komisije Margot Wallström, zastupnica u švedskom parlamentu Jytte Guteland i bivši zamjenik državnog tajnika u švedskom Ministarstvu okoliša Mats Engström upozoravaju na prijedlog Europske komisije o „pojednostavljenju” postojeće kemijske regulative, poznate kao REACH (Registration, Evaluation, Authorisation and Restriction of Chemicals). Iako je kemijska industrija važan dio europskog gospodarstva i zapošljava milijune ljudi, stručnjaci tvrde da je prijedlog blizak deregulaciji, što bi moglo dovesti do produljene prisutnosti opasnih tvari na tržištu.
U fokusu zabrinutosti nalazi se skupina kemikalija PFAS, poznatih kao „vječne kemikalije”, za koje stručnjaci ističu da se mogu naći u ljudskoj krvi te uzrokuju moguću dugoročnu štetu. Prema Komisiji, troškovi čišćenja zagađenja PFAS-om na razini EU-a mogli bi dosegnuti između 5 i 100 milijardi eura godišnje, što pokazuje visoku cijenu neaktivnosti.
Promjena REACH-a, tvrde suautori, mogla bi razvodniti postupak autorizacije i povećati broj opasnih supstancija koje ostaju u širokoj uporabi, što bi ugrozilo ne samo ljudsko zdravlje nego i ekosustave. Izvještavaju i kako najavljeno „pojednostavljenje” odstupa od ambiciozne Strategije za kemikalije iz 2020. godine, a poseban se problem vidi u smanjenju poticaja za pronalazak sigurnijih alternativa.
Stručnjaci naglašavaju da je glavni razlog takve revizije snažno lobiranje iz industrije radi jačanja konkurentnosti. Podsjećaju da je pritisak na oslabljivanje REACH-a u prošlosti već bio nazivan „najveća kampanja lobiranja u Europi” te upozoravaju da se povijest ponavlja. Smatraju da inovacije u zamjeni najopasnijih supstancija poboljšavaju globalnu konkurentnost i koriste drugim industrijama, poput tekstila i recikliranja.
Pozivaju stoga Europsku komisiju na zadržavanje čvrstih standarda i ispunjenje obveza prema „One Health” pristupu, koji povezuje dobrobit ljudi, životinja i okoliša. Uz to, ističu da bi snažnija primjena REACH-a, ubrzana zamjena najrizičnijih tvari te bolja provedba pravila u svim državama članicama doveli do toksičnog otpada manjeg opsega, smanjenog rizika po zdravlje ljudi i veće održivosti europskog gospodarstva.