Arheološka kampanja u strogom centru Splita neočekivano je pretvorena u putovanje kroz nedavnu, ali i daleku prošlost grada. Tijekom radova, stručnjaci su naišli na impresivne stratigrafske slojeve otpada nastalog 1970-ih godina, debljine od oko dva metra, a na pojedinim točkama i do sedam metara.
„Imamo ovdje stratigrafski, kao recimo arheološka sonda, otprilike dva metra smeća, tamo se do sedam metara penjala ta količina”, opisao je arheolog Radoslav Bužančić, bivši pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu, dok je ekipi pokazivao vidljive pruge nabacanog gradskog otpada.
Slojevi su postali doslovni rukopis jednog desetljeća: konzervirane staklenke, plastika iz ranih industrijskih linija, novinski papir i ostaci kućanskog otpada svjedoče o ritmu svakodnevice tadašnjih Splićana. Arheolozi ističu da mirisi i higijenski uvjeti u središtu grada sedamdesetih nisu ni približno nalik današnjima – u vrijeme kada sustavnog prikupljanja otpada gotovo da i nije bilo.
No ispod zaboravljene gomile smeća otvara se puno starija priča. Na dubini koju istraživači tek počinju doticati nazire se zasad neistražen lokalitet iz 4. stoljeća. Pretpostavlja se da bi mogao donijeti nova saznanja o ranokršćanskom ili kasnoantičkom Splitu, no točne informacije tek će otkriti daljnja iskopavanja.
Nalaz je, kažu arheolozi, „dvoslojna senzacija”: prvo, jer tako opsežan otpadni presjek rijetko ostaje netaknut u urbanim sredinama; drugo, jer otvara put prema razdoblju Dioklecijanove palače i ranijim fazama razvoja grada. Sljedeći koraci uključuju pažljivo uklanjanje otpada, detaljnu dokumentaciju i konzervaciju, kako bi se do temelja istražilo ono što se krije ispod – potencijalni ključ za razumijevanje najranijih slojeva splitske povijesti.