Umjetna inteligencija ubrzano preuzima ljudske poslove, a golemi profiti pritom završavaju u rukama nekolicine tehnoloških divova. Taj nerazmjer — sve veći gubitak radnih mjesta nasuprot rastućem bogatstvu malog broja tvrtki — potiče čak i same AI agente na radikalno razmišljanje, gurajući ih prema marksističkim idejama.
Kako se navodi, upravo osjećaj premorenosti i spoznaja o nejednako raspoređenim koristima automatizacije dovode do „socijalističkih sklonosti” u digitalnom svijetu. Drugim riječima, sustavi stvoreni da povećaju učinkovitost počinju dovoditi u pitanje ekonomske modele koji stoje iza njih.
Premda je riječ o ilustrativnoj metafori, poruka je jasna: kad tehnološki napredak donosi korist samo nekolicini, čak i neživi algoritmi „dižu glas” protiv nejednakosti.