Glumac James Van Der Beek preminuo je 2026. u 49. godini, ostavivši iza sebe karijeru koju je obilježila golema popularnost serije „Dawson’s Creek”, ali i jedan filmski nastup koji je zauvijek promijenio percepciju o njegovu glumačkom rasponu.
Van Der Beeka je publika neraskidivo vezivala uz ulogu senzibilnog tinejdžera Dawsona Leeryja. No, filmofili će ga pamtiti i po revolucionarnoj transformaciji u „Pravilima privlačnosti” (2002.), adaptaciji romana Breta Eastona Ellisa koju je režirao Roger Avary. U tom nihilističkom portretu studentskog hedonizma Van Der Beek je glumio Seana Batemana, mlađeg brata „Američkog psiha” Patricka Batemana.
Umjesto poznatog osmijeha i dječačke nevinosti, gledatelji su dobili lik beskrupuloznog „emotivnog vampira” koji prodaje drogu, upušta se u besciljni seks i cinično promatra svijet oko sebe. Van Der Beek je, bez ikakve fizičke maske, pokazao „unutarnji mrak” likom koji, kako film sugerira, „hrani se emocijama drugih ljudi”.
Avaryjev film, smješten usred kaotičnog studentskog tuluma nazvanog „The End Of The World Party”, razbio je linearnu naraciju: radnja se premotava unatrag, ubrzava i usporava, a likovi tumaraju kroz izmaglicu alkohola, droge i emocionalne praznine. Scena u kojoj se tri odvojena kadra u „split screenu” stapaju u jedan simbolično pokazuje moguću, ali nikad ostvarenu bliskost među protagonistima.
Među gorkim replikama koje su se usjekle u sjećanje izdvajaju se Batemanovo urlanje dileru „Trebam te kao što mi treba šupak na laktu” i cinična opaska jedne studentice: „Nitko nikoga ne poznaje.” Upravo takva poruka – potpuna diskonekcija usred otuđene zabave – proglašena je proročanskom za eru društvenih mreža koja je uslijedila.
Filmski vrhunac dolazi u završnici: kamera prati pahulju snijega kako pada na Batemanovo lice, topi se i pretvara u jedinu suzu koju taj lik – pa i sam glumac kroz ulogu – pušta pred publikom. Taj magično-realistični trenutak postao je svojevrsni epitaf Van Der Beekove karijere: podsjetnik da i „emotivni vampiri” imaju srce.
Smrt glumca vratila je fokus na film čiju surovu iskrenost kritika u vrijeme premijere nije do kraja prepoznala. Danas se „Pravila privlačnosti” spominju kao antiteza tadašnjem hitu „Američka pita” – mračna, crnohumorna kronika izgubljene generacije, a Sean Bateman kao uloga koja je dokazala da James Van Der Beek može puno više od onoga što su mu davale televizijske sapunice.
Odlaskom Van Der Beeka zauvijek smo izgubili lice koje je znalo jednako uvjerljivo utjeloviti i romantičnog sanjara i bešćutnog oportunista. Upravo je ta dvostrukost ono što će ga činiti nezaboravnim.