Europska jegulja danas je na crvenoj listi kritično ugroženih vrsta – broj mladih jedinki posljednjih se desetljeća strmoglavio za više od 90 %. Razlozi su mnogobrojni: od prekomjernog i često ilegalnog izlova, preko onečišćenja i pregradnje rijeka branama, do klimatskih promjena koje mijenjaju morske struje važne za njezin složeni migracijski ciklus.
Istodobno, ova riba ima duboku gastronomsku i kulturnu ukorijenjenost. U dolini Neretve stoljećima se lovi zbog legendarnog brudeta od jegulje i žaba, a ribolov je oblikovao identitet tamošnjih zajednica. Upravo zato sukob očuvanja i tradicije ovdje poprima posebno emotivnu dimenziju.
Kako bi se riblja populacija spasila od potpunog kolapsa, Hrvatska je uvela strogi lovostaj od 1. ožujka do 31. listopada. Tada je zabranjen svaki ulov, zadržavanje i prodaja jegulje – podjednako za profesionalce i rekreativce. Lovostaj nije birokratska gesta; daje ribi priliku da prođe ključne faze migracije i mriještenja, te smanjuje pritisak na populaciju iscrpljenu višedesetljetnim izlovom.
Slične rasprave tinjaju diljem Europe. Skupina poznatih španjolskih chefova žestoko je reagirala na odluku vlasti da ne prošire zaštitu vrste, nazvavši taj potez „činom apsolutne neodgovornosti”. Posebno ih zabrinjava nastavak potražnje za mladicama jegulje, takozvanim „angule”, cijenjenim delicijama koje dodatno pritišću već izmučenu populaciju.
Primjer Španjolske otkriva koliko su priroda, ekonomija i tradicija međusobno isprepletene. Kratkoročna zabrana lova može izgledati kao udar na lokalni ribolov, ali dugoročno je to možda jedini način da se osigura opstanak vrste – i samim time očuvaju stotine godina kulturne baštine.
Stručnjaci upozoravaju da će oporavak europske jegulje ovisiti o dosljednoj provedbi lovostaja, strožoj kontroli ilegalne trgovine te međunarodnoj suradnji. Bez toga, riba koja je oblikovala jelovnike i legende riječnih dolina mogla bi postati još jedan podsjetnik na skupu cijenu neodrživog gospodarenja prirodnim bogatstvima.