Na tisuću metara nad morem, između Kraljeve Sutjeske i Vareša, postoji selo s jednim jedini-tim stanovnikom. Viktor Subašić vratio se u kopijarske vrleti nakon tri desetljeća rada u Švicarskoj i – kako kaže – „oživio mrtvo selo”.
„Sretan sam, nekad sam sa sobom popričam… zaključim da sam oživio selo, a bilo je mrtvo!”, smije se 63-godišnjak dok pokazuje obnovljenu kuću i improvizirani vodovod koji je sam proveo iz planinskog izvora.
Od rudnika do Luzerna • 1989. napustio je rudnik mrkog ugljena u Kaknju i otišao u Luzern. • Tamo je stekao materijalnu sigurnost, supruga i dvoje djece i danas žive u Švicarskoj. • „Nisam pobjegao zato što nisam uspio – moje je srce na mojoj planini!”, objašnjava povratak.
Selo koje je rat zbrisao Kopijari su prije rata brojili četrdesetak hrvatskih katoličkih kuća. Dana 19. listopada 1993. selo je spaljeno u sukobu Armije BiH i HVO-a: 150 mještana ostalo je bez domova, šest civila i skupina zarobljenih branitelja ubijeni su, a počinitelji nikada nisu odgovarali. Danas su oko Subašićeve kuće još uvijek ruševine zarasle u šumu.
Prvi znakovi povratka • Viktor je s braćom podigao veliku planinsku sjenicu na nekadašnjoj ledini – „stadionu” – gdje se svake zadnje subote u srpnju okupljaju raseljeni Kopijarci iz Europe, Sjeverne Amerike i Australije. • Obnovili su groblje, podigli spomen-obilježje poginulima i uredili kapelicu. • Nekoliko obitelji iz Njemačke i Hrvatske najavilo je obnovu starih kuća.
Borba za asfalt Najveći sadašnji izazov je pet kilometara makadama s obje strane planine. Kantonalne vlasti obećale su asfaltirati barem prvi kilometar kroz selo. „Ako dobijemo put, ljudi će se lakše vratiti”, uvjeren je Viktor.
U međuvremenu živi od skromne mirovine, uz vrt i nešto stoke, te čeka posjete unučadi kojih zasad ima troje. „Kad uslikam jedan kopijarski cvijet i stavim ga na internet, komentari se sami nižu. Nitko ne zaboravlja svoje”, kaže dok se večernja magla spušta na gotovo pusto područje.
Sam, ali ne usamljen, Subašić vjeruje da će se zvuk života vratiti u Kopijare – barem onoliko koliko ima volje da svakoga jutra upali motorne pile i nastavi krčiti put kući na vrhu planine.