Kada sukobi blokiraju ključne pomorske koridore poput Hormuškog tjesnaca, brodovi ponekad ostanu – a katkad i ne mogu otići. Od izbijanja američko-izraelskih napada na Iran oko 1 900 trgovačkih plovila zaglavljeno je u Arapskom zaljevu i okolici, pokazuju podaci Međunarodne pomorske organizacije (IMO). Zabilježeno je najmanje 18 napada na brodove, s više poginulih i ranjenih, dok je približno 20 000 pomoraca i lučkih radnika izloženo pojačanom riziku.
Primjer Keralača PK-a Vijaya otkriva tamnu stranu globalne flote čiji se vlasnici, zastave i menadžment protežu preko više država. Vijay je, kaže, podigao kredit i krenuo na more s obećanom mjesečnom plaćom. „I was told I would be working on a ship,” prisjeća se. „But when I got here, I was assigned to a scrap vessel.” Trebao je uskoro biti prebačen, no mjeseci su prolazili, vlasnik i agent prestali su odgovarati, a plaća nije stigla. „I have finished my contract, but have not been paid a single rupee. It has been 14 months. And they won’t even let us leave.”
Bez službenog „sign-off” pisma poslodavca Vijayu i dvojici kolega s broda Mahakal zabranjen je silazak na kopno. Mahakal, prema pomorskim udrugama, nije ni registriran pri IMO-u, što dodatno otežava svaku intervenciju.
John Canias iz Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF) podsjeća da je, nakon izbijanja rata, formiran odbor za ratne operacije kako bi se zaštitili pomorci u području Hormuškog tjesnaca i Omanskog zaljeva. „When the war broke out, we put a Warlike Operations Area Committee in place to address the protection of seafarers in the region,” kaže. ITF preporučuje vlasnicima da omoguće prijevremeni raskid ugovora onima koji ne žele ploviti visoko-rizičnim rutama, no suradnja često izostaje, osobito kod brodova koje su vlasnici napustili.
Napadi, kvarovi i nestašica goriva dodatno su pogoršali stanje. „We’ve seen cases where ships were damaged, where crews had to abandon vessels after attacks and others where ships lost power entirely,” upozorava Canias. 2025. zabilježen je rekordni broj napuštenih brodova – 409 diljem svijeta, s više od 6 200 pogođenih pomoraca; više od 150 slučajeva odnosilo se na širu regiju Bliskog istoka. Najveći je broj žrtava iz Indije, potom s Filipina i iz Sirije.
Osim fizičke pogibelji, izolacija i neizvjesnost ostavljaju psihičke posljedice. Vijay obitelji preko telefona pokušava prikazati da je dobro, iako priznaje da ga situacija „very depressing” iscrpljuje. Nada se samo povratku kući: „I know I can be a happy person again if I can go back to my family.”
Dok svjetska trgovina pronalazi alternativne rute, radnici na brodovima izvan sustava odgovornosti ostaju zaglavljeni. Za njih pomorska infrastruktura i dalje funkcionira – ali put kući ne postoji.