Situacija u jednom od najprometnijih pomorskih pravaca svijeta pretvorila se u noćnu moru za stotine pomoraca koji već tjednima plutaju ispred Hormuškog tjesnaca, bojeći se svake nove detonacije ili projektila.
„Možete pokušati ublažiti psihički pritisak, ali to ubrzo postane nemoguće”, priznaje jedan član posade, glas drhteći dok moli da ostane anoniman. Dodaje da je „važno da me kolege ne vide kako plačem”, jer na brodu i dalje vlada neizgovoreni kodeks čeličnih živaca.
Ključni naglasci
• Otkako je početkom godine buknuo oružani sukob u regiji, Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) zabilježila je oko 1 000 poziva upomoć s više od 300 različitih plovila.
• Brodarske kompanije zakonski ne mogu prisiliti posade da uplovljavaju u ratne zone, no i dalje postoje, kako kažu u sindikatu, „očajni ljudi spremni prihvatiti bilo kakav posao samo da prehrane obitelj”.
• Čak i kad bi dobili formalno zeleno svjetlo za isplovljavanje, mnogi kapetani tvrde da tjesnac ne bi prelazili – rizik, ističu, nadmašuje svaku potencijalnu zaradu.
Nervoza na palubi
Brodske sirene povremeno paraju zrak, a svaki udaljeni prasak tjera članove posade da instinktivno pogledaju prema horizontu. "Hormuški tjesnac trenutačno je nesiguran do te mjere da ga, realno, nitko pri zdravoj pameti ne bi pokušao prijeći”, kaže drugi pomorac, navodeći učestale raketne napade kao glavni razlog zašto motori ostaju ugašeni.
Tvrtke, pak, upozoravaju na rastuće gubitke jer tankeri s naftom i kontejnerski brodovi stoje usidreni. No pritisak na radnike svejedno raste – pojedini vlasnici brodova, prema navodima ITF-a, nude i do 50 % veće dnevnice kako bi uvjerili posade da krenu dalje. „Novac je privlačan, ali život nema cijenu”, rezimira jedan kormilar.
Za sada nema naznaka da će sukob splasnuti. Dok diplomati traže rješenje, pomorci mole samo jedno – siguran koridor ili dopuštenje da brodove premjeste na mirnije vode. „Nitko nas ne može natjerati da uplovimo u rat”, tvrde, „ali granica između hrabrosti i ludosti odavno je pređena.”