Poljski sudski tumač Leszek Kazimierski, dugogodišnji zaljubljenik u hrvatski jezik, povijest i glazbu, još je nakon megakoncerta Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu postao poznat domaćoj publici. Sada je, govoreći za portal Direktno, detaljno analizirao Thompsonovu pjesmu „Moj dida i ja”, djelo koje, kaže, nadilazi samu glazbu i za njega predstavlja „pjesmu o sjećanju, tragu pravednog čovjeka i tradiciji prenošenoj u tišini duše – u obitelji”.
Kazimierski naglašava da pjesmu čita kroz tri Thompsonove konstante – Boga, obitelj i domovinu – ali bez „bojnog tona ni ratničkih slika”. Umjesto toga, izvođač, ističe on, „kao da pjeva uz ognjište, gdje se okupljaju duhovi predaka”.
Ključni stih „Poštenim putem ići, bit će teško znaj, / al’ samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj” Poljak opisuje kao „mudrost proizišlu iz života obilježenog trudom, mukom i možda ratom”. U toj rečenici, dodaje, leži „cijela kršćanska antropologija: život je hodočašće i borba, a uspravnim putem stiže se do vječne svjetlosti”.
Posebno ga dirne odnos unuka i djeda: ruke ispucale i izmučene za unuka postaju „mirne luke”, dok planina Svilaja tvori „svetu pozadinu života, oltar s kojeg se gleda dolje – u Petrovo polje”.
Ponavljanje povijesti čita se, smatra Kazimierski, u stihu „drugo vrijeme – ista sudbina”, gdje unuk kao i djed ponovno brani domovinu. Vrhunac pjesme prepoznaje u odluci govornika da sinu nadjene djedovo ime, čime „simbol kontinuiteta i prijenosa vrijednosti” prelazi na novu generaciju.
Za kraj, Poljak zaključuje da „'Moj dida i ja' nije samo posveta jednom čovjeku. Ona je himna čitavoj generaciji – i molitva da i mi uspijemo 'ići poštenim putem' do mjesta gdje nas čeka 'vječni sjaj'”.
