Subotnji koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu ostavio je dojmljive brojke – od procjene organizatora o više od pola milijuna posjetitelja do 1 179 medicinskih intervencija i 123 privedene osobe. Gosti emisije „U mreži Prvog” otkrili su kako je operacija osiguravanja, liječenja i produkcije protekla iza kulisa.
Damir Barić, zamjenik glavnog ravnatelja policije za opću sigurnost, ponovio je da MUP ne vodi službenu statistiku broja okupljenih, ali „nema razloga sumnjati” u podatke organizatora. Policija je, kaže, snimala skup „iz zraka i sa zemlje”, a materijal će se tjednima analizirati: „Zakonski rok za podnošenje prekršajnih prijava je četiri godine.” Od 123 privedena, 111 je uhićeno zbog pirotehnike, ostali zbog narušavanja javnog reda i mira. Barić dodaje kako je uz toliku masu ključno „taktički biti mudri i osigurati javni red i mir”.
Na zdravstvenom planu državna tajnica Marija Bubaš navodi da je među 1 179 zbrinutih 250 osoba „trebalo pravu medicinsku pomoć”. Uglavnom se radilo o alkoholiziranosti, dehidraciji i alergijskim ili toplinskim reakcijama. „Ovih 1 179 govori da su se ljudi pridržavali svega, da smo davali dobre upute”, zaključuje Bubaš, dodajući da su bolnice ostale pošteđene masovnog priljeva.
Produkcijski dio koncerta, prema glazbenom uredniku Hrvatskog radija Robertu Urliću, postavio je ljestvicu visoko: „Ovdje je bilo sve pripremljeno za ovako veliku masu ljudi … to je odrađeno na svjetskom nivou.” Ipak, smatra da takva razina logistike teško može postati standard jer „malo tko može okupiti ovakav broj ljudi”.
Sociolog Erik Brezovec fenomen tumači kao kolektivnu potragu za zajedništvom: „Na koncertu se okupilo 500 tisuća ljudi i svi su imali neku zajedničku emociju.” U vremenu životnih frustracija, dodaje, građanima je potreban „odmak od stvarnosti” sličan onome kod sportskih trijumfa.
Na tu analizu nadovezuje se veteran hrvatske sociologije Josip Županov, podsjećajući na tri razine vrijednosti u društvu – individualnu, socijalnu i nacionalnu. Herojski, nacionalni kodeks, koji je 1990-ih bio „realna vrijednost”, danas se, upozorava, „simulira” i previše je apstraktan da bi na njemu počivale konkretne politike.
Dok policija i zdravstveni sustav završavaju inventuru, koncert ostaje društveni lakmus: logistički izazov, zvučna i svjetlosna spektakularnost, ali i masovni ventil za kolektivne emocije koje, barem na jednu večer, stavljaju po strani svakodnevne frustracije.