U najnovijem broju lista Ladonja umaški župnik i teolog dr. sc. Josip Grbac objavio je tekst pod naslovom „Crveno i bijelo mučeništvo” u kojemu se prisjeća tragedije koja se 1947. dogodila u Lanišću – ubojstva svećenika Miroslava Bulešića te patnje župljana koji su ga pokušali zaštititi.
Grbac napominje da je Bulešićeva smrt klasičan primjer „krvavog mučeništva” jer je „riječ o smrti prolijevanja krvi”. No podsjeća kako su „tada, prije 78 godina, u Lanišću dogodila i brojna druga, manje vidljiva, mučeništva”: goloruki vjernici stali su pred napadače kako bi spriječili masakr u crkvi tijekom krizme. Mnogi su se, piše, kući vratili „licima oblivenih krvlju”, a pojedini su kasnije završili u zatvoru kao „državni neprijatelji”.
Premda ih se danas rijetko spominje, Grbac smatra da i ti anonimni mještani zaslužuju status mučenika jer su „nenavikli na tučnjave morali posegnuti za prisilnim sredstvima obrane”. „Nitko se od njih nije hvalio svojim herojskim otporom, nitko nije tražio zahvalu”, dodaje.
Autor potom propituje spremnost današnjih vjernika na sličnu žrtvu: „Bismo li mi danas mogli učiniti ono što su oni učinili, krvariti za Boga, Crkvu i vjeru?” Odgovor nije optimističan: „U ovo našem pomalo umrtvljenom kršćanstvu i vjeri teško da bi se tako nešto moglo dogoditi.”
Zaključujući osvrt, Grbac podsjeća da se Bulešić mogao spasiti da je „šutio” i „umro u udobnu krevetu”, ali je izabrao svjedočiti vjeru do kraja. Zato, ističe, hodočašća na mjesta mučeništva imaju dubok smisao – poručuju da se vjernici ne mire s „sterilnom vjerom”, nego žele „poput Bulešića biti istinski kršćani, ma koliko to god koštalo”.