Andrej Plenković, koji već osam godina vodi hrvatsku vladu i HDZ, sve češće se suočava s kritikama da nije „dovoljno domoljuban”. No, analiza njegovih posljednjih poteza otkriva niz poruka i gesta koje ga pozicioniraju znatno desnije od javne percepcije.
• Suradnja s Miloradom Pupovcem: unatoč čestim kritikama iz vlastite stranke, Plenković je zadržao tiho savezništvo sa SDSS-om. Model je jasan – potpora u Saboru zauzvrat za proračunske potpore srpskim organizacijama i medijima.
• Koalicija s Domovinskim pokretom: nakon travanjskih izbora HDZ je sklopio pakt s Ivanom Penavom i njegovim „bećarima”, čime je Plenković dodatno pomaknuo vladajuću većinu udesno.
• Odnos prema Marku Perkoviću Thompsonu: premijer se s djecom pojavio na Thompsonovu koncertu na zagrebačkom Hipodromu, a zatim odbacio zahtjev Antifašističke lige da se pjevača isključi s dočeka rukometaša na Trgu bana Jelačića. Iako je otvoreno osudio poklič „Za dom spremni”, zastao je iza prava sportaša da sami biraju glazbenog gosta.
• Jasan stav prema Aleksandru Vučiću: premijer je, prema tvrdnjama bliskih suradnika, zauzeo čvršću retoriku prema Beogradu nego mnogi njegovi prethodnici, no taj potez rijetko dospijeva u prvi plan.
• Unutarnji HDZ: dio članstva, uvjerivši se u Plenkovićevu sposobnost balansiranja, danas ga smatra jamcem konzervativnih vrijednosti i stabilne vlasti.
Kritičari s krajnje desnice i dalje tvrde da se radi o taktičkom manevru, no posljednji potezi – od koalicija do javnih nastupa – sugeriraju da je Plenković svjesno učvrstio konzervativni profil bez odustajanja od centrističkog imidža u Bruxellesu.