Kada je korisnik Hrvatske pošte zatražio dostavu važne međunarodne pošiljke u roku od pet dana, paket je stigao tek nakon deset. Smatrajući da je time usluga prekršila oglašeni rok, dva se puta pisano požalio i zatražio povrat uplaćenog iznosa. Odgovor je bio hladan:
„Rokovi u međunarodnom prometu informativnog su karaktera te Pošta ne odgovara za kašnjenje pošiljke.”
Na isto se, po priloženoj dokumentaciji, pozvalo i Povjerenstvo za zaštitu potrošača, zaključivši da prigovor nije osnovan jer je pošiljka naposljetku uručena.
Regulator potvrđuje – nema garancije roka
Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) objašnjava da se na sve međunarodne poštanske usluge primjenjuju Svjetska poštanska konvencija i prateća pravila. Ta regulativa „ne propisuje zajamčene rokove prijenosa i uručenja pošiljaka, pa samim time nije predviđena ni naknada štete zbog kašnjenja”.
U cjenicima svih domaćih pružatelja – od Hrvatske pošte do privatnih dostavnih tvrtki – naznačeno je kako su rokovi samo okvirni. Iz Hrvatske pošte dodatno pojašnjavaju da su ih oblikovali „na temelju prakse i iskustava” te da eventualna bilateralna pravila među poštanskim operatorima „ne izazivaju izravne učinke prema korisnicima”.
Zakonski minimum unutar EU
Prema Zakonu o poštanskim uslugama, u prometu između država članica EU davatelj univerzalne usluge mora isporučiti 85 % pošiljaka prve kategorije u roku od tri radna dana i 97 % u roku od pet. No zakon ne propisuje pojedinačnu financijsku kompenzaciju u slučaju da se pojedini paket nađe u onih preostalih 15 %, odnosno 3 % koji kasne.
Odšteta se, ističu operateri, isplaćuje isključivo za gubitak, oštećenje ili umanjenje sadržaja. Kašnjenje – čak i osjetno – za sada ostaje na trošak strpljenja korisnika.