Rijeka – Uoči Dana europskog sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, koji će se 23. kolovoza 2025. obilježiti sedamnaesti put, pravnik Krsto Pavić javno je prozvao Sveučilište u Rijeci i Grad Rijeku zbog, kako kaže, potpunog prešućivanja sudbine devetorice riječkih studenata osuđenih 1972. godine na montiranom političkom procesu.
U otvorenom pismu Pavić podsjeća da su nakon sloma Hrvatskog proljeća krajem 1971. godine studenti uhićeni između 15. i 25. prosinca te pritvoreni tri mjeseca. Krajem 1972. „svi su optuženi osuđeni na uvjetne ili bezuvjetne kazne”, navodi autor pisma, dodajući da su im vlasti potom privremeno onemogućile nastavak studija i sustavno otežavale zapošljavanje.
Pavić ističe da su bivši studenti, unatoč osvojenim diplomama, nailazili na zatvorena vrata riječkih ustanova: „Traženje posla uglavnom je završilo bezuspješno jer su u tome formalnim ili neformalnim zabranama onemogućavani.” Kao primjer navodi dr. Slavka Matijevića, kojemu je zapošljavanje omogućio partijski komitet, te prof. Darka Dekovića, koji je, iako profesor, posao pronašao tek kao pjevač u kazališnom zboru. Svaki posjet Josipa Broza Tita Rijeci rezultirao je, piše Pavić, njihovim višesatnim zadržavanjima u policijskim postajama.
Prema otvorenom pismu, riječ je o sljedećim studentima: dr. Slavko Matijević, dr. Zlatko Houra, dr. Andro Buljević, dr. Ivica Biočić, prof. Darko Deković, prof. Slavko Meštrović, prof. Ante Maslač, prof. Ivan Tešinski i prof. Krste Radas. „Većina je danas pokojna. Tijekom života nisu zahtijevali nikakva priznanja, ni oni ni njihove obitelji”, naglašava autor.
Pavić je još u rujnu 2023. zatražio da se postavi spomen-ploča ili barem objavi službena izjava Sveučilišta u povodu Dana europskog sjećanja, no dobio je tek „administrativno izmotavanje”. Institucije, smatra, i dalje namjerno ili nehotice prepuštaju zaboravu studente „stvarne navjestitelje demokratskih procesa u Rijeci”.
„Držim da sjećanje na devetoricu riječkih studenata zavrijeđuje uspomenu i priznanje riječkog Sveučilišta makar u vidu skromne spomen-ploče”, zaključuje Pavić, predviđajući da će se i sljedećeg kolovoza o europskim vrijednostima govoriti mnogo, a o njihovim konkretnim žrtvama – ni riječ.