Švicarska je još jednom stavila pod reflektor svoj neobični, ali učinkoviti model upravljanja – i to upravo u trenutku kada se u Bosni i Hercegovini ponovo raspravlja o ustavnim promjenama.
U nedavnoj objavi na Facebooku veleposlanstvo Helvetske Konfederacije za građane BiH saželo je logiku sustava koji u Bernu funkcionira više od stoljeća: sedam ministara Saveznog vijeća istodobno je i vlada i kolektivni šef države, dok se uloga predsjednika rotira svake godine. Parlament je tako izabrao Guya Parmelina za predsjednika Konfederacije u 2026., a Ignazija Cassisa za potpredsjednika. „Drugim riječima, Švicarska ima predsjednika ali nema predsjednički sustav. To je demokracija putem kolektivnog odlučivanja – i kao takva funkcionira”, poručilo je veleposlanstvo uz diskretnu napomenu da „zvuči nevjerojatno za jednu od najstabilnijih zemalja svijeta… ili možda ipak ne?”.
Helvetski model u praksi
• Predsjednik predsjedava sjednicama vlade i predstavlja zemlju u inozemstvu, ali nema veće ovlasti od ostalih članova.
• Svi ministri ravnopravno donose odluke, pa predsjednik ostaje „prvi među jednakima”.
• Sustav jeftino funkcionira uz minimalne protokolarne troškove.
Paralele sa Sarajevom Bosna i Hercegovina već posjeduje kolektivni državni vrh, no u znatno drukčijem aranžmanu. Tročlano Predsjedništvo – po jedan Hrvat, Bošnjak i Srbin – mijenja se na dužnosti predsjedatelja svakih osam mjeseci. Svaki član ima pravo veta, koje postaje obvezujuće potvrdi li ga njegov entitetski parlament.
Za razliku od švicarskog minimalističkog pristupa, svaki član bosanskohercegovačkog Predsjedništva ima zaseban ured. Prema podacima objavljenima na službenoj stranici institucije, Željka Cvijanović raspolaže predstojnikom ureda i četiri savjetnika, Denis Bećirović čak osam, a uz tim Željka Komšića trenutačno nisu navedena imena. Plaća svakog člana prelazi 3 000 eura, a godišnji troškovi institucije penju se na nekoliko milijuna.
Neuspjeli „travanjskim paket” Pokušaj da se skup, spor i često blokiran sustav pojednostavi posljednji je put propao 2006. U tzv. travanjskom paketu predlagalo se ukidanje tročlanog Predsjedništva i uvođenje rotirajućeg predsjednika s dvoje zamjenika koje bi birao parlament, dok bi izvršne ovlasti preuzeo Savjet ministara – rješenje koje upadljivo nalikuje švicarskom. Prijedlog su srušile tadašnje stranke SBiH Harisa Silajdžića i HDZ 1990. pod vodstvom Bože Ljubića.
Nova šansa za stari koncept? Dok u BiH jačaju pozivi za sveobuhvatnu reformu i federalni preustroj, veleposlanstvo Švicarske nenametljivo podsjeća da kolektivno vodstvo ne mora značiti neučinkovitost. Helvetski primjer pokazuje da se balans jednakopravnosti i funkcionalnosti može postići – uz uvjet političke volje, skromnosti institucija i jasnih pravila igre. Hoće li bosanskohercegovački lideri ponovno posegnuti za švicarskom inspiracijom, ostaje otvoreno pitanje.