Ribiči na Jadranu ponovno upozoravaju na pauk bijelca (Trachinus draco), čiju je oštru bodlju dovoljno nepažljivo primiti pa da izlet na more završi u hitnoj službi.
Pauk je najbrojniji pripadnik svoje obitelji u hrvatskom podmorju. Naraste do 53 cm i 1,9 kg, a prepoznaje se po oker-sivkastom tijelu s tamnom kvadratnom mrljom odmah iza škržnog zaklopca. Upravo na vrhu tog zaklopca skriva se duga, otrovna bodlja; iste su i prve šipčice crne leđne peraje.
Lovac iz pijeska – Živi od pličina do 150 m dubine, najradije na pješčanim i ljušturastim dnima gdje se ukopa tako da vire samo oči i leđna peraja. Iz zasjede potom usisava plijen, objašnjavaju iskusni ribolovci. Spolno je zreo s oko 30 cm, a mrijesti se od lipnja do kolovoza.
Nije ciljana lovina, ali se često zakači na kančenicu ili varalicu, osobito kad se za mamac ponudi riblji filet. Tko ga izvlači na palubu mora zapamtiti zlatno pravilo: živog pauka nikada ne hvatati golom rukom.
Prva pomoć – amonijak Ako dođe do uboda, prva je i najučinkovitija mjera što prije uroniti ili premazati ranu 10 %-tnom otopinom amonijaka, koju se može kupiti u ljekarni. Ta metoda, uvedena na našoj obali prije petnaestak godina po uzoru na tretmane kod uboda žarnjaka, kod većine ubodenih brzo uklanja bol i ostale simptome.
Neki još posežu za spaljivanjem mjesta uboda upaljačem, cigaretom ili vrućom ispušnom cijevi motora – postupak koji je, prema iskustvu ribolovaca, izrazito bolan i gotovo bez učinka.
Liječnika potražite odmah Bez obzira na samostalni tretman, stručnjaci savjetuju da se svaki ubod, osobito višestruki, prijavi liječniku što je prije moguće. Otrov pauka može izazvati jake bolove, oticanje, pa i ozbiljnije komplikacije koje zahtijevaju profesionalnu skrb.
U ribolovnim krugovima ova je riba poznata i pod lokalnim imenima dragana, pržinar, ranj ili tartana – kako god je zvali, opasnost njezinih bodlji ostaje ista. Uz bočicu amonijaka pri ruci i malo opreza, ljetni ribolov može i dalje ostati užitak, a ne hitan slučaj.