Pepelnica u Svetom Ivanu kraj Mirne ne označava samo početak korizme, nego i početak drevnog nadmetanja koje lokalci nazivaju „igra na ruh”. Ovaj neobični dvoboj s volovskim rogom i drvenim palicama njeguje se gotovo tri stoljeća, otprilike koliko i Sinjska alka, i prenosi se iz koljena na koljeno kao simbol zajedništva nekadašnjih mlinara.
Od svađe do sloge
Prema zapisu pokojnog kroničara Mire Blažinčića, potomka obitelji Cerovac, igra je nastala nakon što su se vlasnici vodenica u dolini Mirne godinama sporili oko razine vode u mlinskim kanalima. Mir je postignut tek kada su potpisali sporazum o pravednoj raspodjeli vode, ispekli ovna, a njegove rogove – da „prestanu bosti“ – pretvorili u rekvizit današnje igre.
Pravila i rekviziti
• Ruh (volovski rog) baci najstariji sudionik, a za njim slijedi manja drvena batica.
• Palice, najčešće od bijelog grabra, mijelića ili drena, lete potom za rog-metom; pobjedu odnosi onaj čiji štap padne najbliže ruhu ili ga pogodi.
• Dvije kilometra duga staza vodi od nekadašnje oštarije Sveti Ivan „poli Roketa”, preko Fontane, do gostionice Most „poli Marinca”.
Čuvari tradicije
Ovogodišnje bacanje roga otvorio je 66-godišnji Mile Lončar – Klesar iz Korte, s trideset godina staža. „Ovo je kulturno bogatstvo koje moramo sačuvati”, naglasio je dugogodišnji igrao.
Nadmetanje nadgledala je tročlana komisija: zapisničar Bojan Ošo – potomak svetivanjskih vodeničara – te Luka Lončar i Leonardo Ošo.
Živa veza s identitetom Istre
Iako od desetak mlinova uz Mirnu danas više nema ni vodeničkog šuma, „igra na ruh” svake Pepelnice vraća stanovnike Svetog Ivana u doba kada je snaga rijeke pokretala kamen, a zajednička igra mirila susjede. Na istarskom sjeveru, taj volovski rog i dalje zvoni podsjetnik na tvrdoglavu, ali i složnu narav mlinara koji su ga prvi bacili.