Provokativni islamski obred i prijetnje upućene Hrvatima u spomen-kompleksu poginulim braniteljima u Pješčari ponovno su ogolili pitanje stvarnog položaja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Nekoliko muškaraca je prošlog petka upalo na lokalitet u središnjoj Bosni, izvelo vjerski obred i na videozapisu pozvalo na obračun s Hrvatima, što je izazvalo val osuda hrvatskih stranaka i braniteljskih udruga.
Za prof. ddr. sc. Miljenka Brekala, povjesničara i pravnika iz Instituta „Ivo Pilar”, incident je još jedna potvrda sustavne političke i demografske marginalizacije Hrvata u BiH, na koju upozorava godinama.
„Bosna i Hercegovina druga je domovina hrvatskoga naroda, gdje je on u formalno-pravnom smislu konstitutivan narod, ali stvarnost na terenu znatno je drugačija zbog poslijeratne politike dijela bošnjačkih političara koji pod svaku cijenu nastoje nametnuti političke procese koji vode prema iseljavanju Hrvata s njihovih višestoljetnih ognjišta”, naglasio je Brekalo u ranijem intervjuu.
Prema njegovoj analizi:
• Hrvati čine apsolutnu većinu u zapadnoj Hercegovini i jugozapadnoj Bosni, područjima koja neposredno graniče s Republikom Hrvatskom. U Domovinskom ratu njihova je prisutnost, kaže, spriječila „amputaciju hrvatskoga državnog teritorija i cjelovitu okupaciju Dalmacije”.
• U istočnoj Hercegovini, središnjoj Bosni i Bosanskoj Posavini više nisu većina, a iz Posavine je protjerano više od 100 000 Hrvata, što Brekalo vidi kao potencijalni „velik sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku u budućnosti”.
Profesor smatra da hrvatska vanjska politika stagnira prema Hrvatima u BiH i previđa snagu dijaspore. Upozorava i da bi ulazak BiH u Europsku uniju, bez temeljite političke reforme, mogao „zacementirati” sadašnju neravnopravnost, ostavljajući konstitutivnost Hrvata tek na papiru.
Ključ, tvrdi, leži u reviziji Daytonskog sporazuma: BiH bi trebalo preoblikovati u saveznu državu s jasnim ovlastima konstitutivnih jedinica. „To je jedini model opstanka BiH, sve drugo vodi u raspad državne zajednice ili, u najgorem slučaju, u novi rat…”, upozorava Brekalo.
U geopolitičkom kontekstu navodi dva presudna vanjska utjecaja. S jedne strane, Ankara „osokoljuje” bošnjačku politiku kroz neoosmanski pristup predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i podupire koncept građanske države s bošnjačkom dominantnom ulogom. S druge, u Republici Srpskoj učestalo djeluju „ruski politički eksperti” u sprezi s Beogradom, što Brekalo opisuje kao „pravoslavno političko trojstvo”.
Upozorenja povjesničara dobivaju novu težinu nakon posljednjeg incidenta u Pješčari. Hrvatski politički akteri, poručuje, moraju hitno artikulirati strategiju koja će obraniti jednakopravnost Hrvata u BiH i spriječiti daljnje iseljavanje – prije nego što sporadične provokacije prerastu u ozbiljniju destabilizaciju cijele regije.