Kad su se Vladimir Putin i Xi Jinping na vojnoj paradi u Pekingu neformalno nadvikivali o dugovječnosti, zvučali su optimistično. Ruski predsjednik ustvrdio je da se ljudi mogu „pomlađivati“ neograničenim brojem transplantacija organa, a kineski čelnik uzvratio je procjenom da bi u ovom stoljeću moglo biti moguće poživjeti do 150 godina.
Znanstvenici, međutim, upozoravaju da su takve vizije još daleko od stvarnosti.
• Spas, ne eliksir mladosti
Prof. Reza Motallebzadeh, stručnjak za bubrežnu transplantaciju, podsjeća da presađivanje organa već danas spašava živote oboljelih od terminalnih bolesti bubrega, srca ili jetre. No riječ je o zahtjevnim operacijama nakon kojih pacijenti doživotno uzimaju jake imunosupresive. Upravo ti lijekovi povećavaju rizik od raka, infekcija i kardiovaskularnih bolesti, pa više uzastopnih transplantacija kod zdrave osobe vjerojatno bi skratilo, a ne produljilo život.
• Vječni problem nedostatka organa
Potražnja višestruko nadmašuje ponudu: samo u Ujedinjenom Kraljevstvu lista čekanja za presađivanje nikad nije bila dulja. Zbog toga se razvija niz alternativnih rješenja, od kojih je trenutno najnaprednije – svinjski organi.
• Svinjski bubrezi na ljudskom mjestu
Liječnici u New Yorku nedavno su dvjema živim pacijenticama ugradili genetski modificirane svinjske bubrege. Svim štetnim svinjskim genima „ugašen je zvuk“, deaktivirani su virusi skriveni u svinjskom genomu, a dodani su ljudski geni kako bi se smanjila odbojnost organizma. Obje primateljice više ne trebaju dijalizu i, prema riječima genetičara Georgea Churcha, „zdrave su i zadovoljne“. Američka Agencija za hranu i lijekove odobrila je kliničko ispitivanje na još 33 pacijenta; uspiju li i oni, tehnologija bi se mogla ubrzano proširiti.
• Još korak dalje: rezerve organa bez mozga
Neki istraživači predlažu stvaranje „rezervnih“ ljudskih tijela. Postupak bi krenuo od stanica pacijenta, razvila bi se embrionalna jedinka kojoj bi se genetički onemogućio razvoj mozga, a zatim bi „tijelo bez glave“ raslo u umjetnoj maternici do trenutka kada organi zatrebaju svom genetskom blizancu. Čak i zagovornici tehnologije priznaju da postoji ozbiljan „faktor zgražanja“ i golemi etički teret.
• Editiranje organa in situ
Church predviđa i manje invazivan smjer: postojeći organi mogli bi se genetski doraditi da proizvode zaštitne proteine i budu otporniji na infekcije – svojevrsnu anti-ageing tvornicu unutar tijela, bez operacije i bez imunosupresiva.
• Hoćemo li do 150?
Crta podvučena ispod sadašnjih spoznaja glasi: transplantacije već spašavaju brojne živote, ali masovno „pomlađivanje“ presađivanjem organa i dalje je znanstvena fikcija. Church se šali da će „netko tko ovo čita možda biti posljednja osoba koja neće imati priliku doživjeti 150“, no za današnje sedamdesetogodišnjake ta se vrata vjerojatno neće otvoriti na vrijeme.
Do tada ostaju klasične preporuke: umjerenost, kretanje i nada da će biotehnologija stići prije nego što sat prebaci zadnju minutu.
