HACKENSACK – Eddie Palmieri, pijanist, skladatelj i aranžer čiji je nemirni duh desetljećima stapao salsu i jazz, preminuo je u srijedu 6. kolovoza u 88. godini života.
Rođen 15. prosinca 1936. u New Yorku u obitelji portorikanskih doseljenika, Palmieri je glazbom živio odmalena. Već sa osam godina natjecao se na pijanističkim smotrama, svirao timbale u orkestru ujaka, a s 15 se trajno vratio klaviru pod snažnim utjecajem devet godina starijeg brata Charlieja, kasnije legende salse.
Profesionalnu je karijeru započeo početkom pedesetih u uglednim njujorškim sastavima, no tek je vlastita grupa La Perfecta, osnovana 1961., zapečatila njegov status inovatora. Umjesto truba u puhačku je sekciju postavio trombone, potez gotovo nezamisliv u tadašnjoj latino sceni. Eksperimentiranje je kulminiralo albumom „Harlem River Drive” (1971.), prvim projektom na kojem je radikalno spojio portorikanske ritmove s jazzom, funkom i soulom – stilskim potpisom koji ga je pratio do kraja karijere.
Palmieri je objavio oko 50 albuma i osvojio devet Grammyja. Nadimci poput The Sun of Latin Music, The Wild Man of Salsa i The Latin Jazz Messenger svjedoče koliko je publika cijenila njegovu zaraznu energiju. Britanski Crescendo opisao je nastupe njegova seksteta kao „eksplozivnu kombinaciju salse i jazza koja oduševljava na svakom nastupu”.
Svojim je radom zaradio i niz priznanja: nagradu Eubie Blake (1991.), BBC-jevu titulu za najuzbudljiviji latino nastup (2002.), Chubb stipendiju Sveučilišta Yale (2002.), nagradu Harlem Renaissance (2005.), te dvostruko slavlje 2013. – Nagradu za životno djelo Latinske akademije i titulu NEA Jazz Master, najvišu američku jazz počast. Smithsonian je još 1988. uvrstio njegove izvedbe u Nacionalni muzej američke povijesti.
Hrvatska publika pamti ga i po nastupu na Valamar Jazz Festivalu u Poreču 29. lipnja 2013. Kada je iskoračio s broda na otočić Sv. Nikola i čuo pitanje: „Eddie, are you ready?”, uzvratio je smijehom: „Eddie is always ready!” – rečenicom koja je sažela njegovu neumornu vitalnost.
Više od šest desetljeća Palmieri je rasparivao plesne podije, rušio žanrovske barijere i okupljao zajednice oko klavira. Njegov odlazak ostavlja prazninu u svijetu latin jazza, ali i nasljeđe koje će, baš poput njegovih trombona u La Perfecti, nastaviti odzvanjati daleko od utabanih staza.