Nova Engleska – područje na sjevero-istoku Sjedinjenih Država koje obuhvaća Maine, New Hampshire, Vermont, Massachusetts, Rhode Island i Connecticut – bilježi snažniji porast temperature nego gotovo bilo koji drugi dio Zemlje, pokazuje najnovija analiza objavljena u časopisu Climate.
Prema autorima studije, klimatologu Stephenu Youngu i njegovu sinu Joshui Youngu sa sveučilišta Salem State, regija se od 1900. do 2024. zagrijala za prosječnih 2,5 °C. To je gotovo dvostruko više od globalnog prosjeka, koji iznosi oko 1,3 °C.
„The temperature is not only increasing, it’s accelerating”, upozorio je Stephen Young, ističući da se trend u posljednjih pet godina dodatno ubrzao. Istraživanje pokazuje da minimalne i noćne temperature rastu brže od maksimalnih i dnevnih, dok su zime gotovo dvostruko osjetljivije na zagrijavanje od ostalih godišnjih doba.
Ocean – golema toplinska baterija
Autori za neuobičajeno brzo zagrijavanje krive promjene u sjevernom Atlantiku. Oceani apsorbiraju više od 90 % viška topline uzrokovane stakleničkim plinovima, a taj se „višak” sada sve više oslobađa:
„The excess heat from climate change is being stored in the oceans like a huge battery”, objašnjava Young. Usprkos usporavanju Golfske struje zbog priljeva hladne, slatke vode s Grenlanda, topli i slani slojevi potiskuju se prema zaljevu Maine te vjetrovima dospijevaju u unutrašnjost Nove Engleske.
Udari na tradicionalni način života
Toplinski skokovi već mijenjaju poznati zimski identitet regije. Hokejaški turniri na zaleđenim jezerima Vermonta i New Hampshirea više puta su otkazani ili premješteni zbog tankog leda, a skijališta se sve teže oslanjaju na prirodni snijeg. Ni industrija javorova sirupa nije pošteđena; toplije zime skraćuju sezonu cijeđenja i mijenjaju sastav soka.
„I live just north of Boston and when I moved here in the 1990s I used to skate on the ponds all the time. I haven’t done that in a while”, prisjeća se Young, dodajući da je takva zimska idila „pretty much disappeared from much of southern New England”.
Uz već zabilježene poplave i razdoblja dugotrajne suše, autori zaključuju da se nekoć „klimatski zaklonjena” Nova Engleska sve brže pretvara u područje nalik jugo-istočnom SAD-u – s neizvjesnim posljedicama za prirodu i gospodarstvo.