Državni hidrometeorološki zavod predstavio je rezultate trogodišnjeg projekta Clim4Cast, čija je okosnica prvi hrvatski prognostički sustav za rano otkrivanje rizika od tzv. DHF događaja – suše, toplinskih valova i povećane opasnosti od požara.
Mislav Anić, voditelj projekta, istaknuo je da klimatske promjene produljuju i pojačavaju toplinske valove te sušna razdoblja, a „do sada nije postojao sustav koji bi na jednom mjestu objedinio prognoze svih tih pojava”. Novi internetski alat zato donosi:
• desetodnevnu prognozu sušnih, vrućih i požarno rizičnih dana za područje Središnje Europe; • objedinjene meteorološke, agronomske i hidrološke indikatore koji pomažu poljoprivredi, energetici, prometu i turizmu; • javno dostupne karte i upozorenja na mrežnim stranicama DHMZ-a.
Suša je već sada najskuplja prirodna nepogoda u Hrvatskoj, upozoravaju stručnjaci: smanjuje prinose, ugrožava vodoopskrbu i povećava opasnost od požara raslinja, osobito na Jadranu. Prošlog ljeta zabilježeni su manji ukupni oborinski iznosi, veći broj suhih dana i produljena toplinska razdoblja.
Projektni tim, u kojem je klimatologinja Ksenija Cindrić Kalin vodila istraživački dio, dodatno je uspostavio bazu podataka o posljedicama ekstremnih vremenskih pojava. U njoj su objedinjeni:
• zapisi o smrtnosti po županijama tijekom vrućina; • službeni podaci o poljoprivrednim prinosima; • broj hitnih intervencija povezanih s požarima i visokim temperaturama.
„Ti podaci omogućuju preciznije definiranje kriterija za izdavanje upozorenja na toplinske valove i sušu u pojedinim sektorima”, naglasila je Cindrić Kalin.
Partneri DHMZ-a u Hrvatskoj bili su Ravnateljstvo civilne zaštite te Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Stručnjaci iz tih institucija smatraju da će novi sustav olakšati izradu sektorskih akcijskih planova i prebaciti upravljanje prirodnim nepogodama s reakcionog na proaktivni model.
Upozoravaju i da će se, uz nastavak klimatskog zagrijavanja, učestalost kombiniranih epizoda niske količine oborina i visokih temperatura dodatno povećati. Stoga je ključno što prije razviti integrirani sustav ranog upozoravanja, s jasno propisanim pragovima opasnosti i protokolima djelovanja za poljoprivredu, vodoopskrbu, energetiku i ostale vitalne sektore.