Iako je 5. veljače prošao gotovo neprimijećeno, taj je datum označio kraj posljednjeg važećeg sporazuma koji je držao pod kontrolom najveće svjetske arsenale strateškog oružja. Prestanak primjene ugovora Novi START između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije briše gornju granicu od 1 550 raspoređenih bojevih glava i 800 platformi – interkontinentalnih raketa, podmornica i bombardera – koliko je svaka strana smjela imati.
Prema grubim procjenama, Kina i Rusija raspolažu ukupno oko 12 000 nuklearnih glava, dok Sjedinjene Države broje približno 3 000. Iza ove trojke slijede Pakistan, Indija i druge sile s daleko manjim, ali i dalje zastrašujućim zalihama. „Ni žohari neće preživjeti” – fraza iz stručnih rasprava možda zvuči pretjerano, ali slikovito dočarava potencijalnu razornu moć samo djelića ovoga arsenala.
Neki analitičari govore o ulasku u „novu nuklearnu eru”. Komentator Željko Trkanjec ide i korak dalje, podsjećajući da je ta era već započela ruskom agresijom na Ukrajinu, kada je Moskva više puta zaprijetila uporabom atomskog oružja i prilagodila vlastitu nuklearnu doktrinu.
Bez obveznih inspekcija i mehanizama provjere, dva najveća arsenala prvi su put nakon hladnoga rata ostala bez formalnoga nadzora. „Sudnji dan” možda nije iza ugla, no svijet je danas, objektivno, bliže scenariju u kojem greška, nesporazum ili namjerna eskalacija mogu pokrenuti lanac događaja kakav planet još nije vidio.