Norveška je napravila veliki iskorak prema stvaranju europskog čvorišta za trajno skladištenje ugljikova dioksida: Northern Lights, zajednički pothvat Equinora, TotalEnergiesa i Shella, službeno je započeo utiskivanje CO₂ ispod Norveškoga kontinentalnog pojasa.
Prvi teret stlačenog plina, uhvaćen u cementari Heidelberg Materialsa u Breviku, morem je dopremljen do terminala kod Bergena, a potom potisnut stotinu kilometara dugim podmorskim cjevovodom u ležište 2600 metara ispod morskog dna. Projekt je dio nacionalnog programa Longship vrijednog 2,88 milijardi eura, pri čemu norveška država financira više od dvije trećine troškova.
„Ovo pokazuje da je hvatanje, transport i skladištenje ugljikova dioksida održiva i skalabilna industrija”, poručio je izvršni direktor Equinora Anders Opedal, nazvavši početak injektiranja „velikom prekretnicom”.
Kapacitet Northern Lightsa trenutačno iznosi 1,5 milijuna tona CO₂ godišnje i već je u potpunosti rezerviran. Konzorcij je stoga najavio proširenje na 5 milijuna tona godišnje, potaknuto ugovorom sa švedskom energetskom tvrtkom Stockholm Exergi. Širenje će koštati oko 635 milijuna eura, od čega 131 milijun pokriva bespovratna sredstva Europske unije.
Perspektiva i kontroverze Pristalice tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika (CCS) smatraju je ključnom za ostvarenje klimatske neutralnosti do 2050., dok je ekološke udruge kritiziraju kao potencijalni alibi za nastavak korištenja fosilnih goriva. U Europi će CCS biti isplativ tek kada cijena emisijskih jedinica u sustavu EU ETS nadmaši trošak hvatanja i trajnog odlaganja CO₂.
Europska unija od naftnih i plinskih kompanija traži da do 2030. osiguraju skladišni kapacitet od 50 milijuna tona godišnje, no trenutno je u cijeloj Europi operativno tek 3,28 milijuna tona, a unutar EU-a manje od četvrtine tog iznosa. Za sada CCS pogone imaju samo Italija i Hrvatska, dok Norveška i Island – članice Europskog gospodarskog prostora – svaka upravljaju s po tri projekta.
„Norveško vodstvo postavlja standard za ostatak Europe”, ocijenio je bivši eurozastupnik Bergur Løkke Rasmussen, danas direktor udruženja CCS Europe. Slično smatra i Alexander Mäkelä iz organizacije Carbon Gap, koji Northern Lights opisuje kao „europski dokaz da je skladištenje CO₂ stvarno, skalabilno i isplativo”.
Dogovoreni ugovori Uz cementaru u Breviku te postrojenje za energetsku oporabu otpada u Oslu, Northern Lights je potpisao ugovore o prijevozu i skladištenju CO₂ s nizozemskim Yarom, danskim Ørstedom i već spomenutim Stockholm Exergijem.
Norveški potez tako vrši pritisak na ostatak kontinenta da ubrza vlastite planove. Hoće li se Unija uspjeti približiti ambicioznoj kvoti od 50 milijuna tona do kraja desetljeća, sada će ovisiti i o tome koliko brzo će nacionalne vlade i industrija slijediti primjer Sjevera.