Svjetski priznati arhitekt Ante Vrban progovorio je o osobnim gubicima i mjestu na kojem pronalazi unutarnji mir. U emotivnom obraćanju ispričao je koliko ga je pogodila smrt brata Tome, nazvavši taj gubitak „nenadoknadivim”.
Vrban, čiji profesionalni put često vodi preko više kontinenata, kaže da unatoč brojnim putovanjima najveću utjehu nalazi na šibenskoj Jadriji, gdje provodi dio godine u skromnoj kući pokraj mora: „Na Jadriji sam našao mir, ljubav. Tu je moja kućica, koju ne bih dao ni zašto na svijetu. Na Jadriji punim baterije. To je mjesto gdje ja mogu biti – ja.”
Premda je, kako sam priznaje, emotivno vezan i za rodni Zagreb i za majčin Šibenik, nema osjećaj da je „rastrgan”. „Ja sam odabrao svoj život najbolje kako znam”, kaže arhitekt, ističući da ga putovanja, susreti s ljudima i različitim kulturama nadahnjuju, ali da se uvijek vraća mjestu koje doživljava kao osobnu oazu.
Vrban navodi da mu u trenucima kontemplacije na Jadriji često svraća i fra Marinko, a dodaje i da na Šibenik „nije ljut” – grad ostaje važan dio njegovog identiteta.
Jadrija, mješavina vikend naselja i više od stoljeće starog kupališta koje danas funkcionira i kao gradska četvrt, za Vrbana nije samo geografska lokacija nego prostor inspiracije i emocionalnog balansa. Njegova priča potvrđuje da se, unatoč globalnoj karijeri, najdublji korijeni ipak nalaze na mjestima koja čuvaju uspomene i ljubav.