Legendarni lijevi krilni napadač FK Sarajeva Predrag Pašić našao se u dramatičnoj životnoj situaciji: nakon više od tri desetljeća mora napustiti poslovni prostor i stan u središtu Sarajeva koji je godinama smatrao svojim domom i izvorom prihoda.
Pašiću je sporni prostor – nekoć umjetnička galerija u vlasništvu sarajevskog Židova Moše Isaka Alkalaja koji je grad napustio tijekom Drugog svjetskog rata – dodijeljen 1985. godine. Grad i tadašnji gradonačelnik Ante Sučić željeli su tako zadržati najboljeg igrača svježe okrunjenog prvaka Jugoslavije, jer za konkurenciju velikih klubova nisu imali novca.
„Da se razumijemo, tu galeriju grad mi je dodijelio u posjed, a ne u vlasništvo, i ja sam prostor više od 30 godina savjesno koristio“, prisjetio se Pašić. Prema njegovim riječima, u tajnosti je pokrenut sudski postupak kojim je prostor, uz, kako tvrdi, „lažne dokaze i argumente“, preknjižen na Općinu Centar. Sudski vještak potom je utvrdio da je dužan 186 tisuća konvertibilnih maraka za najam.
Rješenjem o izvršenju nogometašu se oduzimaju i prostor i stan u kojem živi sa suprugom. „Mi smo praktično bez imovine i bez mogućnosti da možemo normalno živjeti“, kaže bivši reprezentativac koji je, zbog cijelog slučaja, ostao bez posla i osnovnog prihoda.
Prvak i buntovnik
Iako ga danas prate problemi, Pašić je ostavio dubok trag u jugoslavenskom nogometu. U sezoni 1984./85. predvodio je Sarajevo do povijesnog naslova prvaka, a proglašen je i najboljim igračem Prve lige. Deset puta je nosio dres reprezentacije Jugoslavije, sudjelovao na Svjetskom prvenstvu 1982. u Španjolskoj te osvojio zlato na Mediteranskim igrama u Splitu.
Nakon inozemnih epizoda u Stuttgartu i 1860 Münchenu, vratio se u ratom zahvaćeni grad, gdje je tijekom opsade (1992.–1995.) pokrenuo nogometnu školu „Bubamara“ otvorenu djeci svih nacionalnosti. Njegov rad zabilježen je u dokumentarcu bivšeg napadača Manchester Uniteda Érica Cantone u serijalu „Nogometni buntovnici“.
Identitet iznad etiketa
U nedavnom podcastu „Balkan Rules“ Pašić je progovorio i o svojem identitetskom stajalištu: „Ja sam Bosanac i Hercegovac, pravoslavne vjeroispovijesti... Otac i majka su mi pravoslavci i ne mogu pobjeći od svog porijekla, ali sam ja Bosanac – Hercegovac.“ Kritizirao je i politički sustav koji, smatra, pogoduje „kriminalcima“ i stvara zakone koji ih štite od izručenja.
U međuvremenu, dok čeka rasplet sudskog postupka, čovjek koji je bordo dres nosio s ponosom i ostao u Sarajevu kada je bilo najteže danas se – kako sam kaže – bori da ne ostane i bez krova nad glavom.