Sudbina legendarnog splitskog stadiona Poljud ponovno je tema žestokih rasprava. Prema najnovijim procjenama, najglasnija opcija zagovara potpuno rušenje i gradnju novog stadiona na istoj lokaciji, procijenjenu na 461,7 milijuna eura. Taj bi projekt uključio i kamp s nogometnom akademijom u Stobreču.
Nasuprot tom scenariju stoji skupina inženjera koji tvrde da se postojeća konstrukcija može spasiti. Nadzorni inženjer, čije je stajalište sažeto u poruci „Stadion se može sanirati, a Nijemci su spremni”, uvjeren je kako bi se zahvatom sanacije zaštitilo Magaševo arhitektonsko remek-djelo i izbjeći trošak gigantske novogradnje.
Sumnje u izvedivost obnove iznio je projektant Ante Mihanović. On upozorava da je zamor materijala – osobito u čeličnim elementima i u osam armiranobetonskih stupova – doveo stadion na sam rub izdržljivosti.
No profesor emeritus i stručnjak za nosive metalne i drvene konstrukcije Bernardin Peroš ne slaže se s tako crnim scenarijem. Prema njegovu tumačenju, detaljna rekonstrukcija je „itekako moguća” i mogla bi sačuvati zaštićeno kulturno dobro od rušenja koje bi, kako upozoravaju zagovornici obnove, izazvalo podsmijeh u svjetskim arhitektonskim krugovima.
Dok jedni zagovaraju spektakularnu novogradnju s modernim popratnim sadržajima, a drugi opstanak originalne školjke Poljuda, odluka ostaje visjeti u zraku. Namjerava li Split investirati stotine milijuna eura u novi stadion ili pak poslušati stručnjake koji vjeruju u spašavanje postojećeg simbola grada, postalo je svojevrsno „hamletovsko pitanje” hrvatskog sporta i arhitekture.