Sezona berbe mandarina u dolini Neretve, nekoć slavljenoj kao srce domaćeg agruma, slovi za jednu od najtežih u kolektivnom sjećanju tamošnjih proizvođača.
• Otkupna cijena neumoljivo je niska. • Troškovi gnojiva, goriva i radne snage dosegnuli su rekordne razine. • Otkupljivači, tvrde voćari, dodatno stišću maržu ucjenama i nepravednim odbijanjem robe.
„Na vagi nestaju kilogrami, a s njima i naš trud”, ogorčeno poručuju proizvođači koji sve češće svjedoče da se znatan dio plodova proglašava nekvalitetnim premda je, kažu, sasvim primjeren za konzumaciju. Svaki odbijeni kilogram znači gubitak prihoda, a zajedno s već otpisanim proizvodnim troškovima pretvara se u udarac koji mnogi više ne mogu podnijeti.
Na terenu vlada uvjerenje da je ovo posljednji čavao u lijes tradicionalne proizvodnje mandarina u Hrvatskoj. „Gotovo je, država bi trebala plaćati krčenje stabala”, čuje se sve glasnije među nasadima dok rezignirani voćari zbrajaju minuse.
Neretvanska mandarina, nekoć simbol juga i ponos domaćeg voćarstva, danas dijeli sudbinu mnogih hrvatskih poljoprivrednih kultura: nesigurno tržište i nedostatna zaštita domaćih proizvođača doveli su do toga da se isplativost svela na granicu opstanka.
Voćari upozoravaju da, bez hitne i sustavne pomoći, dio voćnjaka uskoro može postati pust. Time bi, uz egzistenciju stotinā obitelji, u pitanje došla i budućnost autohtonog brenda kojim se hrvatski jug desetljećima ponosio.