Pet članica NATO-a koje graniče s Rusijom ili Bjelorusijom – Finska, Estonija, Latvija, Litva i Poljska – službeno se povlače iz Ottawske konvencije, međunarodnog sporazuma iz 1997. koji zabranjuje protupješačke mine. Odluka motivirana strahom od mogućeg ruskog napada stupa na snagu već u lipnju, čime se tim zemljama otvara put za obnovu proizvodnje i postavljanje mina duž približno 3 500 kilometara duge granice, od finske Laponije do poljske pokrajine Lublin.
Dok tih pet država žuri pojačati obranu istočnog krila Saveza, Norveška – jedina preostala NATO zemlja s kopnenom granicom prema Rusiji – najavila je da će se zabrani mina i dalje pridržavati. Analitičari NATO-a već kartiraju terene pogodne za miniranje kako bi, u kombinaciji s drugim zaštitnim mjerama, stvorili pojas odvraćanja koji bi Moskvi nametnuo visoke troškove čak i uz korištenje tehnike za čišćenje mina.
Posljedice za civilno stanovništvo i okoliš mogle bi biti goleme. Prema podacima Handicap Internationala, mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava 2023. ubilo je ili ranilo gotovo 6 000 ljudi, a 80 posto žrtava bili su civili, među njima mnogo djece. Mine ostaju aktivne desetljećima; klizanja tla, poplave i rijeke često ih premjeste, pa ni detaljne karte ne jamče sigurnost pri razminiranju.
Ottawsku konvenciju ratificirale su 164 države, dok je 33 nikada nije prihvatilo, uključujući SAD, Kinu i Rusiju. Procjenjuje se da Rusija raspolaže s oko 26 milijuna protupješačkih mina i da ih već masovno koristi u Ukrajini.
Stručnjaci upozoravaju da bi pojačano miniranje istočne granice NATO-a stvorilo nova, golema zagađena područja te produžilo humanitarne i ekološke posljedice mnogo dulje od bilo koje potencijalne vojne prijetnje.