Kada je 1. studenoga 2024. betonska nadstrešnica željezničkog kolodvora u Novom Sadu pala i usmrtila 16 ljudi, Srbija je ušla u najduži val prosvjeda u posljednjih deset godina. Tuga i bijes pretvorili su se u ulični pokret koji, godinu dana kasnije, ne prestaje ukazivati na korupciju, nemar i aroganciju vlasti predsjednika Aleksandra Vučića.
Prosvjednici podsjećaju da je upravo infrastruktura desetljećima bila omiljena propagandna slika režima: kilometri asfalta, brze pruge i svečana rezanja vrpci. Novi kolodvor u Novom Sadu ceremonijalno je otvoren dvaput – 2022. i 2024. – svaki put usred izbornih kampanja. No pad nadstrešnice razotkrio je da se iza blještavih projekata kriju kompromitirani nadzor i politizirani natječaji.
Od lipanjskog masovnog skupa u Beogradu policija je više puta upotrijebila silu, a procjenjuje se da je uhićeno gotovo tisuću građana. Studenti, okosnica pokreta, odbijaju „scenske dijaloge” vlasti i zahtijevaju temeljitu promjenu sustava koji su, tvrde, kolonizirale stranačke kadrovine.
Javno raspoloženje dramatično se okrenulo. Istraživanje iz rujna 2024. prvi je put pokazalo više građana koji smatraju da zemlja ide u pogrešnom smjeru (47 %) nego u ispravnom (46 %); danas taj omjer iznosi 53 % prema 36 %. Inflacija nadmašuje prosjek Europske unije, plaće sustižu rast troškova, a beogradska gradska blagajna, i nakon simboličnog uvođenja besplatnog javnog prijevoza, ostaje na rubu bankrota.
Vučićev sustav sve se više opisuje kao „politička piramida” koja legitimitet krpa spektaklom, dok stvarne pukotine širi ovisnost o vanjskim patronima. Kako popularnost pada, vlast se sve jače oslanja na proruskog, nacionalističkog birača – i na Moskvu. Analitičari upozoravaju na snažan utjecaj ruskih obavještajnih mreža, pa i na formiranje tzv. antiprosvjednih skupina po uzoru na kremaljske metode.
Novi udar stigao je 9. listopada 2025., kada su stupile na snagu američke sankcije na većinski ruski Naftni industriju Srbije (NIS). Pogođena je energetska kičma gospodarstva, građena na jeftinom ruskom plinu, a vlada zasad odgovara improvizacijama koje dodatno naglašavaju nedostatak dugoročne strategije.
„Stabilnost pod Vučićem nikada nije bila stvarna; bila je posuđeno vrijeme”, ponavljaju studenti koje danas podržava široka koalicija civilnog društva. Dok se bliži prva obljetnica tragedije, jasno je tek da se status quo iz „doba prije nadstrešnice” više ne može vratiti. U zemlji čiji su sudovi, mediji i regulatorna tijela godinama pod stranačkom kontrolom, ulica je ostala posljednje javno mjesto na kojem se još vodi politika.
Sustav koji je srušio nadstrešnicu i odnio 16 života formalno još stoji, ali se, kako tvrde prosvjednici, više ne popravlja fasadnim otvaranjima. Umjesto nove stanice, Srbija je u proteklih 12 mjeseci izgradila novu svijest – i odlučnost da se sljedeći put ne čeka nova katastrofa.
