Diverzifikacija je godinama bila gotovo čarobna riječ u poslovnim krugovima. No iskustva iz prošlog desetljeća pokazuju da širenje poslovanja bez čvrstog plana lako preraste u financijsku i reputacijsku katastrofu.
- je, podsjećaju upućeni, osvanula naslovnica: „Inspektori zabranili Konzumu da ljudima vadi krv!”. Tadašnji Agrokor, u zenitu svoje moći, spojio je trgovinu, polikliniku i benzinsku crpku – sve na jednoj lokaciji. Kupac je, slikovito rečeno, „negdje na putu od polica s igračkama do onih s konzerviranom hranom mogao obaviti i laboratorijsku pretragu”. Logika je bila jednostavna: ako ne znaš što će tržište tražiti, ponudi sve. Rezultat je bio medicinski i poslovni fijasko koji je, zajedno s kasnijim krahom koncerna, postao učbenički primjer loše diverzifikacije.
Danas se diverzifikacija mjeri drugačijim kriterijima. Ključna riječ više nije količina, nego sinergija: stupanj u kojem se različiti segmenti podupiru i zajedno generiraju rast. Analitika, pouzdani podaci i dugoročna održivost sve češće nadomještaju poduzetnički instinkt „ajmo probat”.
Primjer iz novijeg vremena daje grupacija Mplus. Tvrtka je krenula kao kontakt-centar zadužen za rješavanje poziva i pritužbi kupaca. Danas, uz taj temeljni posao, zapošljava stručnjake za ljudske resurse, razvija HR alate i – najnovije – ulazi u prehrambenu proizvodnju. Iako naizgled raznoliki, ti se segmenti međusobno nadopunjuju: komunikacija s potrošačima stvara bazu podataka korisnu HR odjelu, a prehrambena linija oslanja se na postojeću infrastrukturu podrške kupcima.
Stručnjaci zato upozoravaju da „uspjeh nije koliko se biznisa nagomila, već koliko svaki novi doprinosi postojećima”. Pouka Konzumove „krvave epizode” jest da svaki iskorak traži jasnu strategiju; inače ostaje samo rizik – i potencijal za kazneni progon.