Nova zajednička studija stručnjaka sa Sveučilišta u Pennsylvaniji i NASA-ina Jet Propulsion laboratorija tvrdi da bi tehnološki napredne izvanzemaljske civilizacije mogle registrirati snažne radio signale kojima sa Zemlje upravljamo letjelicama i roverima u Sunčevu sustavu.
• Kako nastaje „radiotračak“ Zemaljske antene usmjerene prema Marsu odašilju koncentriran snop naredbi. Samo dio te energije pogodi ciljanu sondu; ostatak se nastavlja širiti svemirom. Autori su izračunali da bi civilizacija smještena točno na liniji Zemlja–Mars, unutar 23 svjetlosne godine, imala vjerojatnost od oko 77 % da detektira te valove.
• Gdje tražiti slušatelje Najpovoljnija lokacija za eventualne „prisluškivače” bila bi ravnina u kojoj se gibaju planeti našeg sustava. Isti se princip može primijeniti u obratnom smjeru: proučavanjem udaljenih zvjezdanih sustava u kojima se planeti nalaze u sličnom poravnanju, ljudi bi mogli tražiti izvanzemaljske radijske otiske.
• Veliki skok očekuje se uskoro Problem je što trenutačno poznajemo malo višestrukih planetarnih sustava u idealnom poravnanju. No dolazak svemirskog teleskopa Nancy Grace Roman, koji bi trebao lansirati NASA, dramatično bi povećao katalog takvih sustava – potencijalno za stotinu tisuća – i time proširio popis zvijezda koje vrijedi preslušavati.
Studija objavljena u časopisu Astrophysical Journal Letters otvara novo poglavlje u potrazi za izvanzemaljskim inteligencijama, sugerirajući da bi naši rutinski razgovori sa sondama mogli biti mnogo dostupniji svemirskim susjedima nego što smo do sada pretpostavljali.