Fit i, kako kaže, oduvijek zdrava Cecilia Capolupo (46) vratila se prošlog kolovoza s obiteljskog odmora u Devonu s nadutošću i blagim grčevima u trbuhu. Nakon pet dana primijetila je i „sitan trag krvi” u stolici pa se uputila liječniku. Obiteljski liječnik pretpostavio je da je riječ o želučanoj infekciji, no za svaki je slučaj zakazao, kako je rekao, „rutinsku” kolonoskopiju.
Pregled 26. rujna pokazao je surovu istinu: osamcentimetarski tumor na debelom crijevu proširio se na trbušnu stijenku, jetru i pluća. „Rekli su da imaju nešto što izgleda kao tumor”, prisjetila se Capolupo. Istog je dana saznala i prognozu – terminalni rak crijeva, očekivani životni vijek do dvije godine.
„Otišla sam na rutinsku kolonoskopiju i istog dana su mi dali smrtnu presudu. Dobila sam napadaj panike kakav nikad u životu nisam imala”, kazala je.
Majka šestogodišnjeg Máxima i četverogodišnjeg Roccoa sada svaka dva tjedna prolazi kroz kemoterapiju, dio primajući kod kuće. Nakon četiri ciklusa osjeća se, kaže, „kao 90-godišnja starica s najgorim mamurlukom svih vremena”, ali borbe se ne odriče: „Ne planiram umrijeti tako skoro… borim se za onih 13 posto koji prežive pet godina – i više ako mogu.”
Capolupo, rođena Argentinka koja godinama živi u Londonu, ističe da nikada nije imala tipične probavne tegobe te zato nije ni pomišljala na preventivne preglede. Sada svoju priču koristi kao apel za raniji probir. U Engleskoj se testovi na rak crijeva šalju osobama starijima od 50 godina, dok neke zemlje, poput Australije, uvode univerzalni probir već od 45. godine.
„Požurila sam kod liječnika s prvim simptomom i bilo je prekasno. Da sam imala pregled s 45 godina, bila bih u puno boljoj situaciji”, poručuje. Njezin primjer podsjeća koliko je važno osluškivati vlastito tijelo i inzistirati na pregledima – čak i kada se simptomi čine bezazlenima.