„Sušak je bio mali grad, svi su se poznavali, svi su se razumjeli”, prisjeća se Vera Štimac, dugogodišnja profesorica hrvatskoga jezika u Talijanskoj gimnaziji i autorica „Malog ilustriranog besedarija Sušaka”.
Iako je desetljećima predavala standardni jezik, rođena Sušačanka privatno je njegovala lokalni idiom. Upravo je iz te ljubavi nastao besedarij – slikom i riječju složen priručnik sušačkoga govora u kojem Štimac bilježi izraze što su nekada svakodnevno odzvanjali ulicama istočnoga dijela Rijeke.
Djelo se može čitati i kao posveta generacijama žena koje su taj govor održavale živim. „Majke, none i susjede prenosile su ga spontano, kroz život”, kaže autorica, uvjerena da se svaki jezik najbolje čuva u kuhinji, na tržnici ili pred kućnim pragom.
Besedarij potvrđuje da se identitet jednoga mjesta ne mjeri brojem stanovnika nego pričama i riječima koje ga povezuju. Štimac zato poručuje: dok god ih zapisujemo i izgovaramo, maleni Sušak – i njegov govor – nastavit će živjeti.