Most Rječina III, diskretno skriven iznad riječkog kanjona, ostao je rijedak svjedok vremena u kojem je grad na Kvarneru doživio svoj industrijski zenit. Elegantna čelična konstrukcija skladnih proporcija i profinjenih detalja nastala je u sklopu golemog investicijskog ciklusa krajem 19. stoljeća, kada su nova željeznička pruga i proširena luka trajno preoblikovale Rijeku.
Između 1869. i 1873. dovršene su dvije ključne pruge: Rijeka–Karlovac i Rijeka–Sv. Petar (današnja Pivka). Time je grad prvi put izravno povezan s kontinentalnom Hrvatskom i srednjoeuropskim koridorima, što je potaknulo nagli rast teretnog i putničkog prometa.
Još 1843. francuski inženjer Joseph Bainville odredio je trasu kroz urbanu jezgru: glavni kolosijek prolazi rubnim usjecima i zasjecima, dok središte grada zaobilazi ispod zemlje – tadašnjim tunelom. Takvo rješenje smanjilo je sukobe s postojećom izgradnjom, no prateća infrastruktura ipak je dramatično promijenila gradski krajolik. Najveći zahvat dogodio se zapadno od centra, gdje je između trga Žabica i tvornice Torpeda niknuo prostrani ranžirni kolodvor.
Most Rječina III danas je prije svega artefakt inženjerske domišljatosti: njegova izvedba, kakva se više gotovo ne gradi, podsjeća na vrijeme kada se tehnološki napredak otvarao u neraskidivom spoju s urbanim razvojem. Iako ga sve gušća vegetacija i noviji prometni pravci pomalo skrivaju od pogleda, njegova povijesna i arhitektonska važnost ostaje neupitna – kao trajni podsjetnik na doba kad su željeznica i luka Rijeku katapultirale među ključna industrijska središta Jadrana.