Na oceanskom prostranstvu između Australije i Latinske Amerike, 25-godišnji Unai Ruiz-Zeberio Almandoz šalje glasovnu poruku s broda za ulov tune.
„Good morning, good afternoon, or whatever it is over there”, javlja bivši vratar drugoligaša iz Donostije-San Sebastiána koji je zbog ozljede koljena i razočaranja u nogomet napustio travnjak te se ukrcao na čelični palubni teren – ribarski brod. Četiri će mjeseca provesti lovište prateći jata, pa se kratko vratiti kući i ponoviti istu rutu kako bi stekao kapetansku licencu za oceanski ribolov.
Život na 60 metara dugom brodu opisuje kao uredan – „imamo vlastite kabine, kuhara, čistu odjeću i svaki dan tuš”, no priznaje da najviše nedostaju voljeni. Kad mreže miruju, dežura noću i brine o sigurnosti: „Intervju mi pomaže ubiti dosadu”, smije se.
Za razliku od dubokomorskih plivarica, male barke uz obalu često nemaju luksuza ni zarade, pa mladi rijetko ostaju. Statistika Europske unije pokazuje da je u Italiji i Grčkoj oko 70 % ribara starije od 40 godina, a Bruxelles je najavio „strategiju generacijske obnove” do 2027. godine.
Najmlađa vlasnica broda u Kataloniji
Na drugom kraju svijeta, u Barceloni, 24-godišnja Alba Aguilera Olivencia podiže mreže čim sunce zađe, prodaje ulov u luci i ponovno ih polaže – katkad i za ništa.
„After working all day, you can make 50, 100, 200 euros, or nothing. You don’t know. It’s like a roulette; you don’t know where the ball will land. The sea gives you whatever it wants to give you”, opisuje četvrta generacija ribara u obitelji koja sebe naziva najmlađom vlasnicom broda u Kataloniji.
Dok Unai uživa u relativno stabilnoj plaći daleko na Pacifiku, Alba se bori s neizvjesnošću i regulativama koje, tvrdi, njezin šestmetarski čamac tretiraju kao plutajuću tvornicu. Prijatelji joj nerazumiju strast: „Girl, that’s disgusting, you’re a masochist”, prepričava kroz smijeh, ali odmah podiže ton kad se spomene budućnost obalnog ribarstva.
Posebno je boli što se u mediteranskim restoranima sve češće služi riba iz dalekih mora: „We’re all going to end up eating salmon. And I swear I’ll die without trying it”, prkosno poručuje dok nabraja zaboravljene lokalne delicije – od srdele i ugora do jastoga i crvene kozice.
Između romantike i realnosti
Priče dvoje mladih Španjolaca otkrivaju dvije strane iste mreže. Dubokomorska flota nudi smještaj i sigurnu plaću, ali traži mjesece daleko od kuće. Mali barkarioli spavaju na palubi, žive od dana do dana i nose se s pravilima skrojenima za mnogo veće brodove.
Zajedničko im je tek to što su – zasad – rijetki mladi koji su odlučili naslijediti posao čiji se prosjek godina penje iznad četrdesete. Ako europska „generacijska obnova” do 2027. ne dođe na vrijeme, mreže bi u mnogim lukama mogle ostati prazne – bez obzira love li na Pacifiku ili u sjeni Barcelone.