Posljednji zimski tjedni 2026. godine donijeli su novu razinu nesigurnosti u globalnoj trgovini i energetici. Dok izvještaji s Bliskog istoka upozoravaju na sve veći broj žrtava i mogućnost sveobuhvatnog rata, multinacionalne korporacije ubrzano traže načine kako smanjiti izloženost potencijalnim sankcijama i prekidima opskrbnih lanaca.
Ključna točka napetosti ostaje Hormuški tjesnac, morski uski prolaz kroz koji prolazi oko petine svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina. Stalna prijetnja njegove blokade tjera investitore da razmotre nove, otpornije destinacije za svoj kapital.
U fokusu se našao alternativni azijski ekosustav koji obuhvaća 14 ekonomija. Ovaj blok privlači tvrtke upravo zbog manje ovisnosti o jednoj zemlji i percepcije veće otpornosti na politički pritisak ili međunarodne sankcije. Premještanjem pogona i kapitala u više država, korporacije nastoje diversificirati proizvodnju, smanjiti logističke rizike i izbjeći moguće geopolitičke prepreke koje se danas vežu uz Kinu.
Iako popis zemalja nije detaljno predstavljen, model „razgranatog lanca” već u praksi mijenja stare obrasce globalizacije: više manjih proizvodnih čvorišta raspoređenih duž Azije umjesto jednog dominantnog središta. Ekonomisti smatraju da bi se ovaj pomak mogao ubrzati ako eskalacija u Perzijskom zaljevu ugrozi sigurnost pomorskih ruta ili dovede do novih energetskih šokova.
Za sada ostaje otvoreno pitanje može li novi azijski blok u potpunosti nadomjestiti kapacitete i tržišnu snagu Kine. No, geopolitički rizici i rastuća neizvjesnost oko Hormuškog tjesnaca jasno potiču trend preraspodjele kapitala – i nagovještavaju nove karte svjetske proizvodnje u godinama koje dolaze.