Digitalna revolucija iz temelja je promijenila način na koji se publika informira, a najdramatičniji pomak vidljiv je među pripadnicima generacije Z. Istraživanja pokazuju da se mladi diljem svijeta vijestima ponajviše izlažu na društvenim mrežama, pri čemu ključnu ulogu više nemaju novinske redakcije nego – influenceri.
Institucionalno novinarstvo, čiji je monopol na distribuciju vijesti trajao od Drugog svjetskog rata, danas se mukotrpno bori za opstanak. Porast populizma, pad povjerenja u tradicionalne izvore znanja te munjevit razvoj komunikacijskih tehnologija urušili su dotadašnji medijski poredak. Dok se novinarska struka i dalje drži pojmovnika 20. stoljeća, mladi imaju posve drukčiji pogled: za njih je Facebook već „stari“ medij, dok slobodu medija poistovjećuju sa slobodom da youtuberi, tiktokeri i podcasteri govore što žele.
Autentičnost nad institucijama
Ključ privlačnosti tzv. newsfluencera leži u percepciji autentičnosti. U personaliziranom svijetu publika radije vjeruje pojedincu s imenom i prezimenom nego bezličnoj redakciji. Vijesti koje nosi jedna prepoznatljiva osoba često se smatraju pouzdanijima od onih koje potpisuje čitava medijska kuća. Trend je već snažan u SAD-u, Francuskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, a profesionalni mediji riskiraju da u toj utrci izgube.
Umjesto zgražanja nad gubitkom publike, tradicionalni bi mediji, sugerira analiza, trebali preuzeti ono što publiku privlači influencerima: personalizirati formate, uspostaviti prisniji odnos s korisnicima te informativne sadržaje pretvarati u brže, razumljivije i zabavnije objašnjenja – bez žrtvovanja ozbiljnosti. Autentičnost tako postaje novi novinarski standard.
Regulacija kasni, konkurencija raste
Hrvatska pritom još nema službenu definiciju influencera u zakonodavstvu Europske unije, što znači da ljudi koji znatno oblikuju javni prostor ostaju izvan formalnih okvira. Profesionalni mediji i dalje podliježu strogim pravilima, dok za newsfluncere ta ograničenja ne postoje, što stvara nelojalnu konkurenciju i dodatno ubrzava transformaciju sektora.
Poruka industriji jasna je: budu li medijske kuće ignorirale navike mladih, riskiraju pretvoriti se u muzeje. Umjesto toga, valja prihvatiti novu logiku distribucije informacija i „slušati“ publiku koja već odavno ne čita tiskane stupce nego skrolajući traži – autentične glasove.