Na svečanom, ali napetom ispraćaju u katedrali Krista Spasitelja u Moskvi stotine muškaraca u tamnim zimskim jaknama tiskale su se pod svodovima oslikanim freskama. Svećenici su molili, a okupljeni su kod groba zapalili baklje uz povik „Jedan za sve, svi za jednoga”. Pokopan je Stanislav Orlov, poznatiji pod ratnim nadimkom „Španjolac”, osnivač krajnje desne paravojne skupine Española koja je na ruskoj strani ratovala u Ukrajini.
Unatoč ceremoniji u najpoznatijem ruskom sakralnom prostoru, službeni uzrok smrti nije objavljen. Glasine su krenule 9. prosinca, a nekoliko ruskih portala – pozivajući se na sigurnosne izvore – navelo je da je Orlova u njegovu domu na okupiranom Krimu u zasjedi ubila vlastita ruska sigurnosna služba. Isti dan je u egzilu djelujući istraživački projekt Astra objavio snimke nadzornih kamera na kojima navodno skupina naoružanih pripadnika vojske prilazi kući; čuju se pucnjevi, a vozilo Hitne pomoći stiže tek šest sati poslije.
Analitičari povezuju smrt 32-godišnjeg zapovjednika s oštrim obračunom Kremlja s polunezavisnim ultranacionalističkim snagama nakon prošlogodišnje pobune plaćeničke skupine Wagner. Dok je rat u Ukrajini eskalirao, vlast je tolerirala, pa i poticala radikalne formacije koje su brzo okupljale dragovoljce i širile beskompromisni patriotizam. No nakon što je Wagner u lipnju 2023. na nekoliko sati krenuo prema Moskvi, prostor za samostalno djelovanje naglo se suzio.
Española – koju su zbog neonacističke simbolike i sudjelovanja u opsadama Mariupolja i Bahmuta sankcionirali Ujedinjeno Kraljevstvo i Europska unija – u listopadu je objavila gašenje i prelazak svojih boraca pod zapovjedništvo regularne vojske. Dva mjeseca poslije njezin utemeljitelj je mrtav.
Politički analitičar Andrej Kolesnikov ocjenjuje da je riječ o „demonstrativnoj eliminaciji radikala koji su se oteli kontroli” i da smrt služi kao upozorenje svim potencijalnim disidentima, osobito uoči mogućeg povratka naoružanih veterana s bojišta. Sličnu sudbinu prije je doživio šef Wagnera Jevegjenij Prigožin, poginuo u padu zrakoplova dva mjeseca nakon pobune, te bivši zapovjednik Igor Girkin, osuđen zbog „ekstremizma”.
Znakovit je i muk inače glasnih proruskih blogera, dok je sama Española na Telegramu objavila tek da i nju „zanima uzrok Španjolčeve smrti” te pozvala pristaše da pričekaju službenu istragu.
Kolesnikov dodaje paradoks današnje Rusije: „Radikalni zanosci slave se, posvećuju i oplakuju na najsvetijim mjestima; ali izađu li iz uskih granica koje postavlja država, mogu biti uklonjeni.”
Kremlj tako balansira između veličanja ratnih junaka i gušenja svake ambicije za samostalnom moći. Orlovljev veličanstveni pogreb, uz istodobnu tišinu o okolnostima njegove smrti, pokazuje dokle ta ravnoteža trenutačno seže.